OSVRT NA MOJU KNJIGU "NA TRGU PTICA" AUTORICA RECENZIJE PJESNIKINJA MIRANA PEJAK (PEKI)
Blagost nečije Duše ne osjeti se uvijek, potreban je dio, koji vlastitoj Duši nedostaje kako bi bila ispunjena.
U svjetlosti dana promatrati dobrotu protkanu stihovima i jednostavnošću sa velikim oduševljenjem, razvedri se srce, a ono tako laganim treptajima daje duševni mir, da ne kažem spokoj, jer čitajući poeziju u kojoj iskrice riječi lebde kao pahulje prvog snijega, u svoj svojoj ljepoti, pronalazim veličanstvo, kojim se biće želi predati plavetnilu, pronaći krila za umorna leđa kako bi mogla poletjeti iz stvarnosti u bjelilo tišine...
Citat iz pjesme „TAMNA STRANA SRCA“, napisana 27.7.2013:
„Napisano ostaje za spomen, drugi svijet nije za ove riječi, a kad potonem u bol i kad te zazovem bijelom tišinom – zastani kraj pustog groblja i vidi jednu sjenu, koja čeka sumrak pa da se stopi s njim i nestane zauvijek“
To si Ti, Duša Tvojih stihova.
Čitajući, otvaram sljedeći list, koji sniva između korica „Na trgu ptica“, prekrasne poezije sa pogledom Duše u plavetnilo neba, plavetnilo voljenog bića.
Upijam svako slovo punim dahom, jer znam prije, nego je ispisano, proživljeno je disanjem jednog osjetila i uzneseno mislima i željom daleko od patvorene ljepote voljenja. Iskrenost voljenja je protkana zlatnim vezom ljubavi.
Dok se prepuštam stihovima u kojima je divna Žena, a moja prijateljica Jadranka ostavila trag za danas, sutra i godine koje slijede, doživjela sam ugodne trenutke, jer Dušom kojom voli i bezgranično se predaje ljubavi voljenog bića, vjerujem da ni i nebeske sile poklonile prekrasan osmjeh.
Citat iz pjesme „BIJELE STRANICE“ napisana 26.8.2009.:
„...u knjizi života samo bijele stranice, a one pročitane, čitam ponovo ...one bijele ispunit će sudbina...zaboravljena mjesta ispunjavam valovima sjećanja i pripazit ću na želje...“
Spremna na sve, kroz snove iscjeljuje Dušu voljenjem srca bez kojeg Život ne bi imao smisla.
Kroz slatku osudu nazivanu „Ljubav“, Duša progovara glasom Sjene, dodirima pogleda zaustavlja vrijeme i voljenjem ulazi u nutrinu bića bez kojega ni sama ne bi postojala.
Diše udahom poklonjene dragocjenosti, progovara srcem i strpljivošću, vjerom ljubavi poklanja i ubire dobrotu.
Upravo kroz stihove, upoznajem ispovijest Duše kao jedinke, koja mislima daje slobodu, nižući uspomene života, ali svaki tren ispunjen je plavim očima u kojima pronalazi upravo sebe i svoje postojanje.
Listanjem prošlosti, u slici iza zastora života, izranjaju misli i želja za budućnost buđenjem Duše uz Dušu.
Duša može voljeti i prije rođenja, jer snaga njezine ljubavi podnosi svaki teret.
Jednom sam rekla kako doživljavam Tvoju poeziju: svaki pročitani stih pred mojim očima izroni iz kao slika, slika najljepših tonova boja, koje ponaosob predstavljaju note, a note stvaraju čaroliju.