Ti
Voljena dušo moja
Kišni je dan
i nostalgija me hvata
Nedostajanje jača
ta želja što prože me
Kao i uvijek
tebi pišem moj anđele
Sasvim polako
stapam glasove duše moje
i u kalup srca ih sabijam .
Ti ,sasvim tiho
Poput ovih kišnih kapi
koje , poput poljubaca tvojih
mojim licem se razliju
tečeš obrazom mojim
osvježavaš me
u tom taktu odsviranih nota
ljubavi naše.
I nema više tuga
te boli saprane su
nježnim vodama
te tople duše tvoje ..
I opet iznova u novi dan krećem
Osnažen
Tom snagom vjere , nade i osmijeha
Da jednom
u mojem zagrljaju
osvanut češ ti
Poput rađanja sunca u zoru
Pobijediti tada
sve tuge ,čekanja
i sve ono što nas dijeli
Jednom
u tom buđenju
nekog drugog
samo našeg vremena ...
Post je objavljen 15.05.2015. u 17:47 sati.