Još uvijek moja sjena caruje životom,
u dugovima iz prijašnjih pustolovina,
dok se igrala
i mrtvim dušama obećavala
životni nektar
spremljen iza zida boli.
Izbrisano lice me gleda iz ogledala,
krv se promiješala sama od sebe,
nema me u tom korijenu života.
Zastat ću,
postat ćemo opet otrovni kao nekada,
a sa sjevera će mi doći poruka
teža i od same crne zemlje
kojoj ću jednom darovati ovo tijelo,
darovano od očaja Duše.
napisano 23.11.2014. u 15.55h, a iz 7. zbirke "IZBRISANO LICE"
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-8054-662 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.