Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”
“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi
Treba preživjeti…
rekla je mala, pripitomljena lisica,
čekajući povratak svog Malog princa,
koji joj je obećao
da će se vratiti…
Treba proživjeti svoju pitomost,
jer ona u svom svijetu divljine
čezne za svojom oazom
i ružičnjakom
gdje jedna jedina ruža,
obasuta nježnošću, raste…
Treba preživjeti
sve ljudske cirkuse i šarade,
sve maske i parade…
Treba proživjeti valove moždane
koji srž vedrog srca
vuku u dubine…
Treba preživjeti strahove
i možebitne nepovrate
ka obali samog sebe…
Treba preživjeti sjaj velegrada
i blještavilo neona,
iako je meka zemlja pod nogama
ponekad tvrda i okrutna,
dok se žuljevitim krvavim dlanovima
podsmjehuju
uredno uglačani gradski šetači
i voajeri koji se dosađuju
u svojim kockastim stanovima
sa naređenom klimom duše,
niti hladno niti vruće…
Treba preživjeti
hladan pogled gušterovog oka
i u zjenama bez života
pronaći ipak negdje
skrivenu kap nade,
kaplju, kao suzu
koja se rastače
i postaje slap
koja pere prljavštinu laži…
Treba preživjeti vlastitu želju za bijegom…
hramovi žude za istinskim prosvjetljenjem…
pitomost pokloniti džungli na asfaltu…
Treba preživjeti čak i smrt
od doživljene ljepote
spoznaje pitomosti,
a to je najteže…
Kada ne znaš više,
gledaš li umiranje cvijeta
ili pahuljice snježne,
dok vjetar raznosi latice trešnje
i rasipa ih po zemlji…
Treba sve to preživjeti,
i svoju ružu
za Maloga princa
sačuvati….
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.