Ima nas jos... i to najvise u Tuzli.
Sarajevsko tuzilastvo je konacno krenulo... za razliku od tuzlanskog koje je svoj (NE)rad posvetilo ZASTITI i ZATASKAVANJU kriminalnih radnji lekara UKC-a Tuzla (osim licne tragedije, znam jos mnoge)!
Ipak, koliko god pravda bila spora, koliko god nas ignorisali, odbijali, podmetali, primenjivali dvostruke arsine PRAVDA je ipak DOSTIZNA i to cemo dokazati! Zalosno je da zakoni u BiH nisu isti za SVE gradjane cak i kad su u pitanju IDENTICNI slucajevi nesavesnog lecenja i TESKOG krivicnog dela protiv zdravlja ljudi?!
Kako su tuzioci Kantonalnog tuzilastva TK tako ishitreno odbili istraziti sve elemente zlocina?
Kako to da ni jednog svedoka nisu ispitali? Dakle, za njih je "vestak" (bas je vest!) Zdenko Cihlarz "bog i batina"? Znam i zasto – dugogodisnja sprega je u pitanju, on je poput "psa cuvara" za UKC i tuzioce, uz svesrdno odobravanje VSTV-a!
Jedan doktor da kaze kako bi pacijent SVAKAKO umro? Hej, covece!!! Hipokrate, Hipokrate… ni ne sanjas ko te je sve osramotio!
Koliko mi je samo advokata potvrdilo ovo isto dok sam "obijala pragove" im trazeci savete i zastupnika…
Zasto je GODINAMA UKC KRIO nalaze komisija koje su ipak interno istrazivale slucaj jos 2005.godine?
Jasno je – KRIVI SU, znaju oni to dobro!
No NECE to tako proci… ima PRAVDE i iznad pravde!
"San", 22.08.2007. – tekst prenosi UKC Tuzla u svojim internim novinama!
A onda jos jedna SRAMOTA UKC-a Tuzla – OPOMENA pred tuzbu!
Godinu po godinu cekanja na odgovore drzavnih institucija "u sluzbi gradjana"…
Kako su "u sluzbi gradjana" znamo po zatrpanosti Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu…
Kazem: "Lijep", a ne "Bio je lijep", zato sto on jos uvijek zivi, na onom svijetu; ja ne znam kako mu je tamo, ali sudeci po tome kakva mu je majka (a osjecam da ste divna zena), sigurno je i on bio lijepo odgojen, i kao takav je, nadati je se, zaslužio raj.
Zato ne tugujte, mila, nego budite hrabri.
Ja ne mogu ni zamisliti kako je izgubiti dijete, ali zamislite kako je onima koji su izgubili cijelu porodicu, dom...koji su cak izgubili i vjeru, a to je najgore.
Ja imam malog sinčića, 6 mu je mjeseci, samohrana sam majka...i stalno strahujem...bojim se onog neizvjesnog...