Pregled posta

Ljepota govedine. I konjetine. I jagoda.

Da se razumijemo, ja sam vegetarijanac-ili preciznije, peskatarijanac, jer uz ono što kulinarski osviješteniji nazivaju "trava", jedem ribu i plodove mora. U Francuskoj kolege mi stalno ponosno govore, kad komentiram kako izbor jela za nekoga kao ja baš i nije velik (koliko puta tjedno čovjek može jesti ribu u kantini, makar i bila izvrsna?), kako su Francuzi mesojedi, grrrr. Gotovo da se hvale svojom zaljubljenosti u krvave odreske.

Meni je ipak žao ovih hippie ljepotana na koje sam naišao u vožnji biciklom prema kraju svoje zelene doline:

I ovih, koji su kao iz mita o Evropi, mlado i jurno:

Ovi možda i završe u školi jahanja, ali nakon toga... odu u kobasice i cipele i torbice i remene i tko zna što ne:

Dok sam ja putovao svijetom, proljeće se razmahalo i kad sam, nakon povratka, opet zajahao svoje međunožno guralo u zapadnom smjeru, imao sam što uživati:

Vrt iza kuće se isto zazelenio, orgija boja:

kao i jezerce u blizini, iz kojeg svakog jutra, kad prolazim na putu prema poslu, očekujem neku vilu da mi da pusu za lijepi dan:

Moja ulica isto učestvuje u natječaju zelenjenja:

U okolnim selima se naiđe na grijeha vrijedne prizore:

Bogatiji gazda, vidi se da ima ukusa, nije nakinđurio svoju kuću:

Volim se vozikati ovakvim gradićima:

Pitoreskno:

Oku ugodna klasika koju ste već dobro upoznali u mojim postovima odavde:

Naravno, zna to izgledati i lošije, događa se i najboljima:

Elementi kao ova pumpa uljepšavaju stvari:

Inače, ako vozite iz smjera Orsaya, kod te pumpe skrenite desno, doći ćete kroz lijepi uspon u šumi do Romainville, gdje ova stanica čeka Asterixa i Obelixa:

Nakon vožnje sam se počastio jagodama u svježem bijelom siru, ili onim što ovdje tako nazivaju. Suza mi je krenula kad sam se sjetio kako je to izgledalo i kojeg je okusa bilo nekad pradavno, u Kameno doba, kod bake na selu. Eh. Davno bilo, sad se, sa suzom u oku, spominjalo, i baka i sir s vrhnjem. U većini zemalja u kojima sam bio to se pretvorilo u nešto kremastog i neprepoznatljivog za mene koji kad pomislim "sir i vrhnje", pomislim ono kaj kumice na placu (moja baka je bila jedna od njih) prodaju. Šmrc.

Uživajte u zelenilu. Pošto mi je ovo prvi puta nakon više od deset godina da provodim proljeće u kontinentalnoj klimi, ovakvi prizori su mi paša za oči i više nego "obično". U ljepoti nema i ne može biti ništa "običnog", osim ako nismo te sreće da nam je... "obična".


Post je objavljen 15.05.2015. u 02:54 sati.