Marketing
Muda. To nam fali.
Nemojmo si lagati, pojma mi nemamo kuda ni kamo idemo. Pojma. Prolazimo jedni kraj drugih kao bezglava tijela, ruke su nam na leđima, oči na bradavicama, lice na laktovima, nožni prsti oko ključnih kostiju, kosa nam raste na dlanu, i nitko to ne primjećuje.
Kao recimo, budimo se ujutro i obavljamo manje-više poznate rituale do porinuća u bazen u kojem plivamo s manje-više predvidljivim ajkulama i zlatnim ribicama. Odjeveni u odjeću kojom vrištimo tko smo i čemu stremimo. Naoružani modnim dodacima (hrvatski - accessories) kojim određujemo koje pleme ili vrsta želimo da nas njuši. Pijemo kavu. Pušimo, il ne pušimo.
Ili, podižemo s bankomata novac kupljen vlastitom slobodom i istinom. I kao, lijepo nam je, ide nam, dvadeset i prvo je stoljeće, nema čega nema.
Ajmo se malo igrati. Indijanci i "kaubojci" nisu više moderni, budimo Srbi i Hrvati, gejevi i desničari, političari i PTSP-ovci. Ajmo se malo pretvarati da znamo što radimo i da to radimo dobro, pa budimo - tete u vrtiću, pedijatri, učiteljice, ravnatelji, inženjeri, pjevačice, ministri, trgovci, novinari...
Odgojimo našu djecu da su najbolja i najpametnija, odviknimo ih od dojki rano, nek stasaju, ugurajmo ih u hodalice kad im je tri mjeseca, pričajmo im priče jer tako postaju pametnija, dokazujmo da su bolja od ostalih vršnjaka jer pričaju već s godinu i dva mjeseca, razumiju engleski s dvije godine, pričajmo, razgovarajmo s njima, pa i onda kad u trgovačkim centrima svojim deranjem popiju mozak čak i robi na policama, dijagnosticirajmo im ADHD, kupimo im štikle za šesti rođendan, treći tablet za prvu pričest, upišimo ih u tisuću i jednu slobodnu aktivnost i vičimo na učitelje i trenere jer je ipak naše dijete najtalentiranije, čitajmo njihovu lektiru, opravdavajmo njihove neopravdane izostanke, jebimo razrednici mater, ti ćeš našu djecu ukalupljivat, naša djeca su genijalna, ona su budućnost! Odgojimo ih, da, da žele, žele, žele neprekidno i uvijek, da je utisak najbitniji, da su lijepa na televiziji, da na Facebooku imaju puno selfija i nek im život bude ružičast.
Pomozimo im da shvate da je rukama mjesto na leđima, očima na bradavicama, licu na laktovima, nožnim prstima oko ključnih kostiju, kosi na dlanu, i da ne treba imati glavu (osim za selfije).
Muda. To nam fali. Muda da si otvaramo srca.
Post je objavljen 12.05.2015. u 23:09 sati.