Berlin je najveći i glavni grad Njemačke s 3.392.026 stanovnika i nakon Londona drugi najveći grad Europske unije. Prije Drugog svjetskog rata imao je 4,5 milijuna stanovnika, a u vrijeme Hladnog rata od 1949. do 1990. bio je podijeljen na Istočni Berlin i Zapadni Berlin.
Berlin je smješten na rijekama Spree i Havel na sjeveroistoku Njemačke. Jedna je od 16 njemačkih saveznih zemalja[2], sa svih strana okružen saveznom zemljom Brandenburg.
Brandenburška vrata, Reichstag i Siegessäule su najpoznatiji simboli Berlina i građevine poznate širom svijeta. A simbol Berlina kojeg vole svi Berlinčani je i Berliner Bär (berlinski medvjed).
UNESCO-vi spomenici u Berlinu su Muzejski otok, Dvorci i parkovi u Berlinu i Stambena naselja berlinske moderne.
POVIJEST
Podijeljeni grad
Pred kraj Drugog svjetskog rata, Berlin je bio uništen 70% zahvaljujući savezničkim radarima i uličnim borbama. Zbog toga nazvan je „Vremenskom nulom“ što je značilo novi početak za grad. Berlin je podjeljen u četiri zone od strane Saveznika, Londonskim protokolom (1944.) Četiri zone su nadzirali: SAD, Velika Britanija, Francuska i SSSR.
Berlinski sovjetski sektor, Istočni Berlin, je postao glavni grad Istočne Njemačke, koja je formirana iz Sovjetske okupacijske zone u listopadu 1949. Zapadna Njemačka je osnovana 23. lipnja 1949. iz američkih, britanskih, i francuskih zona, glavni grad je bio u Bonnu. 13. kolovoza 1961. napravljen je Berlinski zid, razdvojivši Zapadni Berlin od Istočnog i ostatka Njemačke.
Šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, Berlin je bio centar europskih studentskih prosvjeda.
Ponovno ujedinjenje
Berlinski zid je pao 9. studenog 1989. Tijekom ponovnog ujedinjenja Njemačke 3. listopada 1990., zid je skoro potpuno srušen. Ostali su mali dijelovi, koji najviše služe kao podsjetnici i turističke atrakcije. Njemački Bundestag je u lipnju 1991. izglasao odluku da se glavni grad Njemačke Bonn, preseli u Berlin. Berlin je ponovo postao glavni grad Njemačke. Ministarstva i vladina administracija preselili su se u Berlin 1997./1998.