I sad mi ruka zadrhti.
Zbog pisma bez adrese.
Jednom smo rekli, do smrti.
Jos dusa se trese.
Sve je tragedija samo.
Cista drama uz grimase.
Kad na vrata zakucamo.
Odgovor zna se...
I postali smo duhovi u trenu.
Sad dusu svoju drzim zatvorenu.
Prema svijetu, prema svima,
Sve mi odnijela je plima.
Postali smo tek tijela bez casti.
Morali smo jednom pasti...
Post je objavljen 12.05.2015. u 00:12 sati.