U vremenu stvaranja novog ustroja (sustava ) civilne zaštite Republike Hrvatske, nedvojbeno je da će i pripadajući sustav obrazovanja trebati doživjeti promjene. Pod obrazovanjem se podrazumijeva formalno obrazovanje za stjecanje zanimanja, formalno i neformalno osposobljavanje i usavršavanje te drugi oblici edukacija. Poboljšanja bi bila potrebna i bez novog ustroja civilne zaštite Današnje stanje obrazovanja ima više manjkavosti:
-Ne postoji izravna zakonska obveza osposobljavanja u civilnoj zaštiti pa ni sankcije za njegovo neprovođenje.
-Cjelokupno obrazovanje tisuća i tisuća pripadnika civilne zaštite i drugih sudionika sustava, u nadležnosti je Učilišta vatrogastva, zaštite i spašavanja i njegova dva odjela: jedan u Zagrebu, s jednim službenikom i dvije službenice, svi društvenog smjera, i drugi u Splitu, s tri službenika i četiri službenice, od kojih su četiri društvenog, a tri tehničkog smjera .
Iz navedenih podataka,unatoč tome što u procesu osposobljavanja, bez posebne naknade, sudjeluju i pojedinci iz drugih dijelova Državne uprave za zaštitu , posebno Sektora za civilnu zaštitu i Područnog ureda Zagreb. Razvidno je da Učilište, na postojeći način, ni približno nije u mogućnosti udovoljiti svim danas predviđenim zadaćama, pogotovo ne onima koje se odnose na praktični i tehničko specijalistički dio obrazovanja. Osposobljavanja se uzadnje vrijeme provode i po područnim uredima za zaštitu i spašavanje, ali bez ikakva nadzora pa nije moguće prosuditi koliko su učinkovita. S obzirom na to da se predviđa da će budući sustav civilne zaštite, u užem smislu, brojiti do dvadeset tisuća obveznika, bez temeljite rekonstrukcije provođenja obrazovanja neće se moći kvalitetno i kvantitativno djelovati.
-Nije uređeno obrazovanje u sustavu civilne zaštite, koje bi mogle obavljati druge pravne osobe
-Nije sustavno određeno koje ustrojstvene jedinice Državne uprave za zaštitu i spašavanje trebaju preuzeti provođenje, ili dio provođenja, pojedinih programa osposobljavanja te način priprave i licenciranja predavača – instruktora.
Kako bi se riješila navedena i niz drugih pitanja, smatram korisnim razmotriti prijedloge elemenata za pripremu poboljšanja sustava obrazovanja u civilnoj zaštiti:
1 .OBVEZA OSPOSOBLJAVANJA U SUSTAVU CIVILNE ZAŠTITE
Obvezu osposobljavanja u sustavu civilne zaštite, kao i sankcije za njeno nepoštivanje, treba regulirati Zakonom.
2. ODREĐENJE VRSTA OSPOSOBLJAVANJA
2. 1. Redovitog
2. 2 Posebnog
Redovito osposobljavanje treba obuhvatiti uobičajene razine i vrste osposobljavanja, a posebno, ono koje je, prema procjeni rizika, naročito potrebno za određena područja ( blizina nuklearnih elektrana, potencijalno naplavna područja, područja u okolici objekata u kojima je moguć kemijski akcident i druga),
3. KVANTITIZIRANJE POTREBA OSPOSOBLJAVANJA PO VRSTAMA
3 .1. Na državnoj razini
3. 2. Na regionalnim razinama ( po županijama )
3. 3. Na lokalnim razinama ( po gradovima i općinama )
Određenje potreba osposobljavanja na područnoj (regionalnoj ) i lokalnim razinama može prema dogovoru zainteresiranih i mogućnostima, pri kvantifikaciji potreba obuhvatiti i drugačija terenska povezivanja (grupa općina, gradovi u simbiozi s općinama… ). Time bi se pružila mogućnost učinkovite racionalizacije troškova osposobljavanja.
Predvidjeti da se osposobljavanja provode planski, ali, u slučaju žurnih potreba, predvidjeti mogućnost njihova urgentnog, neplaniranog, izvođenja.
4. NOSITELJI IZRADE PROGRAMA OSPOSOBLJAVANJA
4.1 Službenici Državne uprave za zaštitu i spašavanje
4.2. Službenici Državne uprave za zaštitu i spašavanje uz pomoć vanjskih suradnika
4.3. Angažirani vanjski suradnici
Kao nositelje izrade programa obrazovanja treba, prije svega, odrediti službenike Državne uprave za zaštitu i spašavanje, a tek kad oni, u pojedinim slučajevima. nisu dovoljno kompetentni, angažirati i vanjske suradnike - stručnjake, eksperte, pojedinih područja.
5. NAČIN HONORIRANJA IZRADE PROGRAMA
5.1. Djelatnika Državne uprave za zaštitu i spašavanje
5.2 Vanjskih suradnika
Za službenike Državne uprave za zaštitu i spašavanje honoriranje je potrebno predvidjeti za poslove koji nisu predviđeni opisom poslova predviđenih Pravilnikom o unutarnjem redu, bez obzira kad se obavljaju, unutar ili izvan redovitog radnog vremena. Kod svega ostalog , razumljivo , primijeniti kolektivni ugovor
Za vanjske suradnike predvidjeti posebnu visinu naknade.
Honorar nije naknada za izgubljeno vrijeme, već nagrada za strukovni doprinos izradi programa obrazovanja
6. ODREĐENJE PROGRAMA KOJE ĆE, NA TERET DRŽAVNOG PRORAČUNA, PROVODITI DRŽAVNA UPRAVA ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE
6.1. Vrsta
6.2. Razina
6.3. Mjesto
Pri određenju treba imati u vidu brojnost službenika Uprave izravno predviđenih za osposobljavanja, raspoloživost službenika Uprave kojima osposobljavanje nije osnovna djelatnost, mogućnost angažiranja vanjskih suradnika, financijske i druge datosti.Za svaki nastavni predmet u osposobljavanju treba predvidjeti više predavača.
Također treba predvidjeti da se već određenim mjestima osposobljavanja: Zagreb i Divulje, uz poštivanje materijalnih uvjeta izvođenja, po posebnom razlogu zainteresiranih subjekata, mogu pridodati i drugi gradovi pa i općine.
7. ANGAŽIRANJE VANJSKIH SURADNIKA U OSPOSOBLJAVANJIMA KOJE PROVODI DRŽAVNA UPRAVA ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE
7.1. Domaćih
7.2. Inozemnih
Obzirom da u Državnoj upravi za zaštitu nedostaje profiliranih stručnjaka, ne treba dvojiti kako će u provedbi obrazovanja ponekad biti potrebno angažiranje i vanjskih suradnika Pri tome može biti riječ o individualnim ili institucionalnim angažmanima.
8 .HONORIRANJA SLUŽBENIKA I VANJSKIH SURADNIKA KOJI PROVODE OSPOSOBLJAVANJA U IME DRŽAVNE UPRAVE ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE
8.1 Domaćih
8.2. Inozemnih
Službenike državne uprave za zaštitu i spašavanje kojima sudjelovanje u nastavnom procesu nije primarna djelatnost, honorirati za osposobljavanje unutar redovitog radnog vremena i za prekovremeni rad, dok službenike kojima je provođenje nastavnog procesa u opisu poslova radnog mjesta honorirati samo za prekovremeni rad. Također treba predvidjeti naknade i za angažirane domaće i inozemne stručnjake.
9.ANGAŽIRANJE VANJSKIH INSTITUCIJA U OSPOSOBLJAVANJU
9.1.Domaćih
9.2. Inozemnih
Ovo angažiranje predvidjeti kad Državna uprava sama, ni uz pojedinačno angažiranje vanjskih suradnika, nije u mogućnosti provesti pojedina osposobljavanja, ili se osposobljavanja nude kao besplatna pomoć vanjskih institucija.
10. ODREĐIVANJE UKUPNIH TROŠKOVA OSPOSOBLJAVANJA PO VRSTAMA I MJESTIMA NJEGOVA PROVOĐENJA
Troškove osposobljavanja trebaju odredit za sve razine: državnu, županijske, gradove i općine, a sastoje se iz:
10.1. Izravni troškovi predavača,instruktora
10.2. Ostali troškovi svezom obrazovanja
Pri kalkuliranju troškova nastojati biti optimalno racionalan. Mjesta provođenja
obrazovanja, uz osigurane potrebne materijalno tehničke uvjete, treba odrediti na način da obrazovanje bude što kvalitetnije i ukupno jeftinije. U tom cilju potrebno je, po želji zainteresiranih otvoriti i mogućnost izravnog pokrivanja troškova obrazovanja koje provodi Državna uprava za zaštitu i spašavanje, bez opterećenja njena proračuna.
11. ODREĐIVANJE PRVENSTVA PROCESA OSPOSOBLJAVANJA PO RAZINAMA
11.1. Po potrebama
11.2. Po financijskim mogućnostima
11.3.Optimiranjem potreba i financijskih mogućnosti
Poneka su osposobljavanja, poput čelnika područnih ( regionalnih ) i lokalnih razina, stožera zaštite i spašavanja. po svojim potrebama neizostavno nužna i ne bi se smjela odgađati zbog financijskih poteškoća. Slično vrijedi i za više drugih programa osposobljavanja operativnih snaga zaštite i spašavanja, dok se neka obrazovanja mogu provesti i kasnije, sukladno financijskim mogućnostima.
Određivanje prvenstva treba određivati Uprava, u koordinaciji s lokalnom i područnom ( regionalnom ) samoupravom.
12. OVLAŠTENJA ZA PROVOĐENJE OSPOSOBLJAVANJA
12.1. Ovlašćivanja pravnih osoba
12.2. Licenciranje predavača, instruktora
Osposobljavanja u sustavu civilne zaštite provode se prema programima osposobljavanja koje donosi ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje. U sustavu se mogu provoditi i naročiti programi osposobljavanja za djelovanje u nesrećama posebnih vrsta, ali i oni moraju imati dopuštenje Uprave.
Ovlaštenja i licencije za provođenje pojedinih, od strane Državne uprave za zaštitu i spašavanje dopuštenih, vrsta osposobljavanja, po posebnom propisu, izdaje ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje.
Pri ovlašćivanju pravnih osoba trebali bi biti licencirani i njihovi predavači, instruktori koji po pojedinim nastavnim predmetima provode osposobljavanje.
Predavači, instruktori mogu se licencirati i individualno. Licenciranje , po posebnom propisu, provodi Državna uprava za zaštitu i spašavanje
Ovlaštenja, kao i licencije imaju vijek trajanja.
13. NADZOR NAD OSPOSOBLJAVANJEM
Nadzor nad osposobljavanjima koja će provoditi druge pravne osobe, obavljat će Državna uprava za zaštitu i spašavanje, a u posebnim slučajevima, po dopuštenju čelnika Uprave, i druge pravne osobe
14. PLANIRANJE OSPOSOBLJAVAVANJA
Sva se osposobljavanja, bez obzira tko ih provodi i za koju razinu , unaprijed planiraju za svaku kalendarsku godinu, čineći jedinstveni Plan osposobljavanja.
16. VOĐENJE EVIDENCIJA
Vođenje evidencija mora bit cjelovito. transparentno i propisano. U Upravi treba voditi centralnu bazu podataka. Potvrde i uvjerenja o osposobljenosti polaznika potpisuje ovlaštena osoba provoditelja osposobljavanja. Provoditelj osposobljavanja obvezan je o osposobljavanju, na propisani način, pored jedinica lokalne i područne ( regionalne ) samouprave, izvijestiti i Državnu upravu za zaštitu i spašavanje.
17. EVALUACIJA OBRAZOVANJA
17.1. Po svakom izvedenom programu
17.2. Sustava
Evaluaciju obrazovanja treba provoditi anketama i razgovorima s polaznicima, stajalištima predavača, instruktora, a posebno vidljivim postignućima na vježbama i stvarnim događajima (intervencijama ).
18. STALNI DINAMIČKI PROCESI ZA POBOLJŠANJE SUSTAVA
OBRAZOVANJA
18.1 Poboljšanja u okviru postavljenog stanja
18.2 Uvođenje novih metoda i vrsta obrazovanja
Evaluacijski procesi obrazovanja, nove spoznaje, praktična postignuća i praksa u suvremenom svijetu, trebaju biti vodilja u poboljšanju našeg sustava obrazovanja u civilnoj zaštiti.
19.INOZEMNI PROGRAMI OBRAZOVANJA
19.1.Provođenje u Hrvatskoj
19.2 Provođenje u inozemstvu
Inozemni programi obrazovanja namijenjeni su, prije svega, službenicima Uprave i provode se u Hrvatskoj ili se na njima sudjeluje u inozemstvu.
20. NAČIN HONORIRANJA INOZEMNOG DJELOVANJA U PROCESU OBRAZOVANJA U CIVILNOJ ZAŠTITI
Način honoriranja inozemnog djelovanja u procesima obrazovanja u civilnoj zaštiti treba biti specifičan, ovisno o slučaju.
21. SAMOZAŠTITA I UZAJAMNA ZAŠTITA
21.1. Građana
21.2. Djece i mladeži
Iako gotovo u svim zemljama imaju poteškoća s interesom građana za samozaštitu i uzajamnu zaštitu, proces osposobljavanja treba nastaviti stalnim unapređenjem metoda pristupa i prilagođavanjem okolnostima.
Edukaciju djece i mladeži u zaštiti od nesreća treba intenzivirati, s naglaskom na edukaciju odgajatelja i nastavnika koji u svojim nastavnim predmetima uče o navedenoj problematici. U vremenu rasterećenja nastavnog procesa vrlo je teško očekivati zaseban nastavni predmet za područje civilne zaštite. Pored navedenog
treba poticati nove nacionalne akcije koje će podizati razinu sigurnosti i svijesti
22.OBRAZOVANJE U SUSTAVU CIVILNE ZAŠTITE
Obrazovanje u sustavu civilne zaštite ( stjecanje zanimanja, osposobljavanja, usavršavanja i druge vrste edukacija ) mora biti stručno i racionalno . Provođenje programa osposobljavanja treba što je više moguće, prilagoditi zahtjevima zainteresiranih subjekata. Prepreke koje stoje na putu opsežnijeg osposobljavanja, poput nemogućnosti putovanja predavača u sredine izvan Zagreba i Divulja, zbog financijskih ograničenja Uprave, treba unaprijed sustavno ukloniti. Unutar pojedinih programa mogu se uvrstiti i specifičnosti. Na primjer u programu za osposobljavanje jedinica opće namjene, za područja gdje je to potrebno, može se uvrstit nastavna tema „Skupljanje stoke i njeno zbrinjavanje“. U gradu to postrojbama opće namjene , najčešće, neće biti potrebno. Općenito, postrojbe opće namjene zapravo su pomagači
specijalističkim snagama koje rukovode intervencijama u nesrećama.
I na koncu treba biti svjestan da nema besplatnog obrazovanja, da sudjelovanje u obrazovanju treba vrednovati:financijski, ocjenama rada, eventualnim napredovanjima, nagradama i drugim. Permanentno treba poboljšavati programe osposobljavanja, jačati materijalno- tehničke uvjete njihova provođenja i uvađati nove metode edukacija.
ULOGA I ZNAČAJ UČILIŠTA VATROGASTVA, ZAŠTITE I SPAŠAVANJA
Uloga i značaj Učilišta u sustavu obrazovanja civilne zaštite , trebala bi se ogledati u djelatnosti, koju bi mogli nazvati „menadžerskom“ i to:
- prosudbi potreba obrazovanja
-pripravi programa osposobljavanja
-provođenju najzahtjevnijih programa za upravljanja i rukovođenja - zapovijedanja
-procjeni kompetencija pravnih i fizičkih osoba koji bi provodili osposobljavanje
- nadzoru obrazovnog procesa
-organizaciji provedbe obrazovnog procesa , angažiranju vanjskih suradnika
- evaluaciji obrazovanja
- uspostavi i vođenju baze podataka
-stalnom dinamičkom procesu za poboljšanje sustava obrazovanja
-pripravi i nadzoru domaćih i međunarodnih vježbi
Sve navedene i niz drugih aktivnosti Učilišta, uz malo povećanje broja službenika u Centru za specijalističko osposobljavanje, obavljale bi se u suradnji sa drugim sektorima i samostalnim službama naše Uprave, područnim uredima za zaštitu i spašavanje i drugim zainteresiranim, kompetentnim subjektima
Ovaj prijedlog elemenata za sustav obrazovanja u civilnoj zaštiti mogao bi se razmatrati u okviru „ Okruglog stola“, radionice, radnog sastanka… kojem bi bili nazočni predstavnici Učilišta, sektora i samostalnih službi, područnih ureda za zaštitu i spašavanje i korisnika. Prije toga potrebno je dijagnosticirati stanje sustava civilne zaštite , prosuditi učinkovitost obrazovanja svih njegovih sudionika , identificirati neuralgične točke i utvrditi druge relevantne podatke koji mogu poslužiti za iznalaženje boljeg obrazovanja, a time i poboljšanje sigurnosti i zaštite. Stajališta tog skupa trebala bi se prezentirati Stručnom kolegiju za eventualna daljnja postupanja.
U Zagrebu, rujna 2013. godine
Branko Smrekar, dipl. ing.
Post je objavljen 11.05.2015. u 14:51 sati.