Marketing
Još malo o ftalatima
Ftalati: teško se pišu,
teško se izgovaraju,
ali lako se napadaju
Elitizam je najnovija pojava. Pojavom tiska s Johanesaom Guttenbergom 1450.-tih tadašnje više klase pribojavale su se da će to dovesti do pismenosti puka i osnaživanja onih koji su do tada bili neuki i manje sretni. Kada je željeznica postala redovna usluga prijevoza u Engleskoj, vojvoda od Wellingtona izjavio je svoju poznatu izjavu da će željeznica "… potaknuti obične ljude na nepotrebna putovanja".
Bliže našem dobu, više nego nekoliko glavnih računalnih geekova svojevremeno su ocijenili da su mikroprocesori samo igračke, uopće ne sumnjajući da će dostupnost te tehnologije svima omogućiti lakši život i svakodnevicu. I danas, moramo se zapitati odakle dolaze napadi na sve vrste kemikalija, pokreće li te napade elitizam ili briga za zdravlje i zdravstveni problemi. Tako dolazimo i do ftalata.
Ftalati su esteri (vrsta spojeva koji se dobivaju reakcijom kiseline s alkoholom) ftalne kiseline. Naziv i nije tako teško izgovoriti niti napisati, jednostavno se ono prvo "f" tiho izgovori. Ftalati se prvenstveno koriste kao omekšivači plastike - dodaci plastičnim masama čija je zadaća mijenjanje takozvane "temperature prelaska u staklasto" (glass transition temperature - Tg), polimera. Najčešće se tu radi o polimeru poli(vinil-kloridu) (PVC)-u.
Što je niža temperatura Tg to je polimer plastičniji, a time je mekši. PVC koji se koristi u građevinarstvu mora biti tvrd i relativno krut s Tg od 85 do 91 °C. S druge strane, crijeva za zalijevanje vrtova trebaju biti meka i savitljiva, i ona imaju Tg oko -10 °C. Da bi se postigla takva razina fleksibilnosti, 30 dijelova određenog ftalata miješa se sa 70 dijelova PVC-a.
Druge primjene ftalata su razne, a uključuju korištenje kod parfema kako bi se postiglo da miris duže traje, ili kod obloga ručki alata ili lakova za nokte, kako bi isti bili otporniji na pucanje. Ftalati su bezbojne, bez mirisa tekućine s niskom topivosti u vodi, a visokom u uljima te s niskom hlapljivosti. To što su bez mirisa je vrlo značajno, jer brojni izvori vrlo nekorektno i paušalno miris unutrašnjosti novog automobila pripisuju ftalatima.
Ftalati se mogu naći u najvažnijim medicinskim uređajima i opremi kao što su vrećice za krv, što predstavlja značajno poboljšanje u odnosu na staklene boce, jednako i kao i kod PVC cjevčica koje su otporne na pregibe. Valja zamijetiti da je široko rasprostranjena primjena ove opreme preko više desetaka godina najbolja potvrda sigurnosti ftalata.
Ipak ima onih koji šire strah, posebno je to Greenpeace, koji tvrdoglavo već godinama napadaju ftalate, zajedno s mnoštvom drugih spojeva. Osnivač Greenpeacea Patrick Moore, napustio je tu organizaciju, a napisao je za Wall Street Journal:"Prijelomna točka bila je odluka Greenpeacea do podrži svjetsku zabranu klora. Znanost je pokazala da je dodavanje klora u pitku vodu bilo najveće unapređenje u povijesti javnog zdravstva, gotovo iskorijenivši bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera. I najveći dio naše farmacije zasniva se na kemiji klora. Jednostavno rečeno, klor je prijeko potreban i esencijalno važan za naše zdravlje.
Moji bivši kolege ignorirali su znanost i poduprli su zabranu, što je ubrzalo moj odlazak iz organizacije. Unatoč znanstvenim dokazima da nema zdravstvenih opasnosti, i unatoč brojnim prednostima od klora u pitkoj vodi, Greenpeace i druge udruge za zaštitu okoliša protivili su se tome više od 20 godina.
Na žalost, Greenpeace se razvio u organizaciju ekstremista i politički motiviranih programa. Njihova anti-klorna kampanja je pogrešna, a jedina svrha joj je bila u stvari, kampanja protiv poli(vinil-klorida) (PVC)-a."
Unatoč tome, PVC je vrlo široko rasprostranjen i previše koristan da bi ga se zaustavilo i zabranilo, pa se Greenpeace nada da će svoje ciljeve ostvariti napadom na osnovne ftalate koji se koriste u poli(vinil-kloridu).
Moore nastavlja:
"Ftalati su nova čudovišta. Te kemikalije su laka meta jer ih je komplicirano izgovoriti, a još teže za razumjeti. Uobičajeno korišteni ftalati kao što je di-iso-nonil ftalat (DINP) u upotrebi su u svakodnevnim proizvodima već desetljećima bez ikakva dokaza da su naštetili ljudima. DINP je osnovni omekšivač koji se koristi pri izradi plastičnih igračaka. Provjeravan je od strane brojnih vlada i nezavisnih procjenitelja, i utvrđeno je da je siguran."
Ključni rad Greenpeaceovih stručnjka na tu temu objavljen je u rujnu 1997. godine pod nazivom: Determination of the Composition and Quantity of Phthalate Ester Additives in PVC Children’s Toys.
Mnogo više pažnje posvećeno je činjenici da ftalati ometaju proizvodnju testosterona i ometaju seksualni razvoj dječaka. U stvari, znanost uključena u ovu problematiku, daleko je od uvjerljivih podataka. Ključna studija pojavila se 2005. godine naslova: Smanjenje anogenitalne udaljenosti među dječacima s prenatalnom izloženošću ftalatima (e: Decrease in anogenital distance among male infants with prenatal phthalate exposure).
Istraživanje se zasnivalo na statističkoj analizi kojom se tvrdi da pokazuju suptilne promjene kod dječjeg reproduktivnog sustava koje su povezane s izloženošću ftalatima njihovih majki. Ipak, nije utvrđena nikakva šteta i smanjenje anogenitalne udaljenosti je bilo u granicama normalnih veličina kod dječaka. Rad je naširoko kritiziran zbog metoda ispitivanja i izvođenja zaključaka.
Nezavisni statističari utvrdili su da je u istraživanju nepravilno izračunata p-vrijednost. Parametar p-vrijednost je mjera vjerojatnosti da se je razlika između skupina tijekom istraživanja dogodila slučajno. Na primjer: p-vrijednost od 0,01 znači da je 1 od 100 šansa da se rezultat dobije slučajno. Štoviše, autori su pokušali povezati indeks anogenitalnog s nekoliko različitih ftalata. Ali, kada pokušavate povezati mjerenje s više mogućih čimbenika, imate veće šanse "pronaći" nešto što je stvarno slučajnost.
Mali broj uzoraka u istraživanju također je problematičan, kao i pretpostavka da su učinci ftalata na ljude jednaki učincima ftalata na ispitivanim glodavcima. Na primjer: poznato je da glodavci imaju deset puta više staničnih receptora za ftalate nego što ih to imaju zamorci, majmuni i ljudska bića. I ljudski receptori su manje osjetljivi nego receptori kod glodavaca.
Senzacionalizam kod javnih medija je jedna stvar, ali kada on počinje utjecati na uredništva u znanstvenim publikacijama, tada svi gubimo. Na sreću, izravne komunikacije i cijelo područje raznih informacija na internetu pruža nam nužnu ravnotežu.
"Zeleni" napadaju na toliko mnogo civilizacijskih dostignuća da sve to smrdi na elitizam i izgleda više kao napad prvenstveno na običnog čovjeka, čiji je status upravo zbog stvari protiv kojih se ti elitisti bore, značajno unaprijeđen u posljednjih 50 do 100 godina.
O Autoru:
Michael D. Shaw je izvršni potpredsjednik i direktor marketinga Interscan Corporation, kompanije sa sjedištem u Los Angelesu, Kalifornija, SAD, koja proizvodi instrumente za detekciju otrovnih plinova i softver za njih. Interscanovi proizvodi koriste se u više od 80 zemalja širom svijeta, a u njihove kupce ubrajaju se mnoge najveće svjetske industrijske kompanije, istraživački centri, zdravstvene ustanove i vladine agencije.
Izvori:
Health News Digest.com - Michael D. Shaw:
Phthalates: Hard To Pronounce, Hard To Spell, And Unjustly Attacked
Patrick Moore: Why I Left Greenpeace, Wall Street Journal, 22. travnja 2008.
Environmental Health Perspectives - Vol. 113 - No. - Aug.2005 - Children's Health:
Decrease in Anogenital Distance among Male Infants with Prenatal Phthalate Exposure
Greenpeace Research Laboratories:
Determination of the Composition and Quantity of Phthalate Ester Additives in PVC Children’s Toys
Wikipedia: Patrick Moore
Post je objavljen 10.05.2015. u 11:02 sati.