Kad su to žene, dovraga, postale sirovije od muškaraca??
Mora da sam preskočila neku razvojnu fazu u borbi ženskog roda za emancipaciju (šta god to bilo), dočim mi je jedan novinski naslov tako snažno uzrokovao želučani refluks koji mi se, obično, javlja u situacijama kad slušam ili čitam nešto iz desničarskog miljea, ili kad negdje naletim na najavu Thompsonovog koncerta....
Dakle, u trendu je - piletina. Da, upravo tako zvučno glasi naslov iz jednih dnevnih novina. Kako me zanimaju maštoviti recepti, posebno sa peradi u raznim umacima, sa zanimanjem sam počela čitati da bih, već nakon par sekundi, zgađeno odmaknula pogled sa tog članka. "Piletina" su, naime, mlađi muškarci, a nekoliko "slavnih i uspješnih Hrvatica" eto, "prati svjetski trend", i hoda sa mlađima.
Koja je razlika između toga kad mi njih nazivamo "piletinom" ili kad oni nas nazivaju "pičetinom"? Nema je. Primitivno je i jedno i drugo.
Moram vam priznati, kad je počela ta cijela priča sa "couguar ženkama" oliti ženama-pumama koje su u vezi sa znatno mlađima od sebe, bilo mi je drago. Jer se ruši još jedan tabu, onaj po kojemu je neprihvatljivo da žena bude starija u vezi dok je obratno normalno, pače, poželjno. Stvarno sam navijala da Demmi i Ashton ostanu skupa, da se sruši još jedna notorna konvencija prihvaćena od tradicionalne većine dvonožnih australopitekusa koji promoviraju samo veze sa ženama sigurne plodnosti, da nam, napokon, postane važno odgovaramo li jedno drugome kao ljubavnici i kao osobe a ne što o takvoj vezi misli selo. Nekako je život odveć kratak da bismo ga trošili na razmišljanje što je prikladno a što ne.
Međutim, žene su se u međuvremenu osilile. Počele su "slijediti trend". Isto kao i njihovi muški antipodi, koji slijede trend po kojemu si muško ako se možeš pohvaliti sa nekoliko rosnih mlađih punoljetnica u nizu.
Tako smo, eto, došle do faze kada smo definitivno nadmašile muške kromanjonce u količini prizemnosti s kojom stupamo u muško-ženske odnose. Ne sumnjam da su neke od žena navedenih u članku dospjele tamo ni krive ni dužne, da je njihova veza ipak utemeljena na nečem dubljem od želje da se oponaša npr. notorna Madonna (ljubav možda?) - ali bitna je cijela intonacija teksta kojeg je, usput budi rečeno, pisala - žena. Hodamo s mladima jer volimo njihovo mlado meso. Ne daj bože upustiti se u vezu sa vršnjakom ili, oh strave, starijim od sebe - to je totalno "out", ako mislite do sebe i svog rejtinga pored vas mora cvrkutati jedno nabildano pile kao potvrda vašoj sredovječnoj taštini. Niste ga izabrali zato jer ste se "kliknuli", zato jer u njegovoj blizini osjećate spokoj i zadovoljstvo i kad šutite i kad pričate i kad vodite ljubav - izabrali ste ga zato jer je on zgodan modni assesoar, nešto poput onih sitnih pasmina koje izviruju iz torbi dokonih sponzoruša na prepunoj špici.
Ljubav je, tako, postala trend a žena koja "drži do sebe" trendseterica koja voda pile na uzici zaduženo da popuni njen duševni bezdan. Danas žene, kao, imaju sve a zapravo nemaju ništa. I dalje su robinje onog "što će selo misliti" bez obzira bile domaćice ili divlje mačke. Meni preostaje samo da tugujem što se nisam rodila u vrijeme Jane Austen jer mi se čini da su njene heroine bile daleko sretnije od današnje generacije žena.
Post je objavljen 09.05.2015. u 13:06 sati.