Kad sam jučer napisala post, još jednom ispunjen emocijama i ljubavlju prema, po meni, najboljem bendu na našoj glazbenoj sceni danas, dobila sam jedan komentar od meni nepoznate osobe. Komentar sam izbrisala, sorry, možda nisam trebala. Možda bih komentar ostavila da je to bio sukob mišljenja, da mi je netko napisao da ne misli poput mene, da mu se sviđaju neke druge pjesme i da ga je nešto drugo dodirnulo u srce kao što je mene Silente. Ali, nije....ovo je bio samo pokušaj da mi netko kaže da je besmisleno toliko voljeti nešto što nema direktno veze sa mojim životom.
Ja sam već na početku ove moje blogerske avanture probala objasniti što je to što me toliko dotaklo kad se radi o njima. Ako nekoga zanima nek pogleda i pročita. Ne bih se ponavljala mada je istina da bi o njima mogla pisati satima jer o njima razmišljam satima. Ja znam da to sve nekome možda zvuči smiješno i banalno. Meni stvarno znači jako puno. Ne samo zbog toga što sam čula njihove pjesme u trenutku kad mi je trebalo nešto da me probudi i da opet počnem živjeti u pravom smislu te riječi, nakon što sam mjesecima razmišljala samo o bolesti i koliko sam imala sreće da sve prođe kako treba. Kad si bolestan razmišljaš samo o toj prokletoj bolesti, a kad stvari krenu na bolje moraš se trgnuti i prestati misliti o tome. A to nije uvijek lako. I onda čuješ predivnu pjesmu punu optimizma i vidiš ljude koji su neizmjerno sretni jer žive, ljube, stvaraju, i dijele svoju ljubav sa drugima. I shvatiš da nema mjesta samosažaljevanju, jer ima još predivnih stvari koje te očekuju u životu. I ne znaš što ti život nosi, jer ni ovo do sada nisam mogla predvidjeti, ali odlučiš da ćeš uživati u svakoj sekundi, dočekati svako jutro s osmijehom na licu i disati punim plučima.
Neću ja sad pisati o tome kakve su njihove pjesme, i da li su oni stvarno nešto najbolje što se moglo dogoditi našoj glazbenoj sceni....jer to je stvar ukusa. Netko možda više voli nešto drugo. Nekoga je možda sa mjesta pomakla sasvim druga vrsta glazbe, koju ja ne bi ni primjetila. Hvala bogu da nismo svi jednaki. Vidim ovih dana da je sve više onih koji misle isto kao ja. Ista emocija nas je oduševila. Čitam komentare meni nepoznatih ljudi i ne mogu vjerovati .... kao da čitam svoje misli. I to ne može biti slučajno....
Nije stvar samo o pjesmama. Čuješ pjesmu na radiju i ne znaš ništa više o cijeloj priči, osim da ti se možda sviđa melodija ili stihovi....i onda kreneš u maleno istraživanje i otkriješ toliko predivnih stvari da ti zastane dah. Sama pomisao o dva brata, toliko senzibilna, sa tolikom ljubavlju prema glazbi, koji pišu pjesme od svojih teenagerskih dana, i stvaraju takve pjesme koje te obore s nogu je predivna. I to predivno prijateljstvo koje veže ovo šestoro ljudi, koji jedni o drugima kažu da su familija, kemija koju osjetiš kad ih promatraš na pozornici, sve je to puno više od obične pjesme koja je negdje na nekoj top listi. I ta njihova iskrena sreća kad vide da ih ljudi vole, i zahvalnost koju pokazuju prema svojoj publici. Kako drukčije im možeš uzvratiti za tu iskrenu ljubav koju pokazuju nego još većom ljubavlju?
Jednom sam rekla da su sve ljubavi jednako važne....ova moja ljubav prema njima i njihovoj glazbi ne znači da nisam svjesna života oko sebe. Ljubav prema mojoj djeci, mužu, prijateljima, to su sve ljubavi koje su mi uljepšale život. I da nije bilo njih ja ne bi imala snage za borbu onda kad mi je ta snaga najviše trebala....ali ne želim ići kroz život zatvorenih očiju i govoriti da postojim samo zato da bih voljela svoju djecu i obitelj, jer se to podrazumijeva.
Život je prepun predivnih sitnica koje ti mogu izmamiti osmijeh na lice svaki dan i zbog kojih vrijedi živjeti. Koje su vrijedne tvoje ljubavi. Nekome će to biti predivan cvijet koji raste u vrtu, možda knjiga koju su pročitali ili film koji su pogledali....a meni su to njihove pjesme. I ta predivna priča o šestoro ljudi koji su toliko zaljubljeni u svoj san i toliko sretni što im se snovi konačno ostvaruju da se ta sreća ocrtava na njihovim licima i u pogledu. Oči sjaje, srce gori, i ta silna energija se širi snažno na sve ljude koji ih vole. Nije to nikakva magija, nikakvo čudo....to je samo ljubav prema onome što radiš. I velika ljubav prema ljudima koji te razumiju i misle isto kao i ti.
Oni koji osjećaju isto što i ja, shvatiti će o čemu pišem i bez mog velikog filozofiranja....drugima želim od sveg srca da i oni nađu neku ljubav koja ih pokreće u životu. Lijepo je biti sretan zbog nekog drugog, zbog vatre u očima onog koji živi svoj san.
I da, ima većih stvari od života.....i zbog takvih stvari vrijedi živjeti.