Piše i slika: Boris Jagačić
urednik portala ZG-Magazin
Pisač iz kojeg izlazi Einstein od plastike
Da bi se izradio jedan omanji Einstein od ABS plastike treba pričekati oko 50 minuta. Ipak, ovdje je riječ je o »hobi 3D« pisaču s dvije glave kakav košta oko 2000 eura
U sklopu Festivala znanosti u Tehničkom muzeju u petak je održana radionica na kojoj je dr. sc. Ana Pilipović sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje okupljenima pokazala kako se aditivnim postupkoim pomoću 3D pisača mogu izraditi plastične skulpture. Kako je se radi o Festivalu znanosti, dr. Pilipović se odlučila na izradu skulpture jednog od najpoznatijih znanstvenika na svijetu – teorijskog fizičara Alberta Einsteina. S obzirom da je središnja tema ovogodišnjeg festivala bilo Sunce, otisnula je i privjeske s oblikom tog planeta, kako ga je vidio animator jednog Disenyevog crtića.
Očekivano, najveći interes za radionicu pokazala su djeca. Njima je bio zanimljiv stroj koji svijetli i u kojem se nešto vrti, a naposljetku iz njega izlazi figurica. No riječ je o ozbiljnom i zahtjevnom postupku za koji treba dosta obuke. Kako nam je objasnila Pilipović, konkretni 3D pisač koristi jednu od 40 vrsta aditivnih postupaka, a to je taložno učvršćivanje, a da bi se izradio jedan omanji Einstein od ABS plastike treba pričekati oko 50 minuta. Ipak, ovdje je riječ je o »hobi 3D« pisaču s dvije glave kakav košta oko 2000 eura.
Najvažniji dio postupka jest izrada 3D modela, odnosno predloška proizvoda koji će pisač napraviti. Ako se radi o proizvodu nešto većih dimenzija, njega se otiskuje u dijelovima koji se naknadno spajaju lijepljenjem, varenjem ili mehaničkim pričvršćivanjem (»šarafljenjem«).
Ana Pilipović kaže da je najveći proizvod koji je napravljen na FSB-u jedna lampa na kojoj je pisač radio 72 sata, a zbog dimenzija koje premašujhe kapacitete pisača, lampa je otisnuta u četiri dijela i taj postupak nije ispao jeftin. Premda nije riječ o novoj tehnologiji, prvi 3D pisač izrađen je još 1987. godine, u Hrvatskoj je aditivna tehnologija još dosta velika nepoznanica.
To je vrlo dobro osjetila dr. Ana Pilipović koja, nakon što je na FSB-u doktorirala na preradi plastike, nije imala stroj na kojem će raditi u Hrvatskoj.
Tehnologija ima svoje prednosti, a to su brzina i raznovrsnost, budući da iz 3D pisača uistinu može izaći sve i svašta, a najveći joj je nedostatak visoka cijena. »Industrijski strojevi koštaju od 150.000 dolara naviše, a tu su još i troškovi održavanja, potrošnog materijala i popratne opreme, ali i licence za softver koji se koristi pa sve to ispadne dosta puno«, objašnjava Pilipović. Stoga prije investicije treba imati jasnu računicu i viziju što bi se s takvim strojem radilo.