2. i 3. svibnja 1995. godine, iznenadni napadaj agresora na Zagreb u prvi je plan naše, a i svjetske javnosti, istaknuto i vatrogasnu službu.
Dojam koji je pritom ostavilo djelovanje Vatrogasne postrojbe policijske uprave zagrebačke, kako na građane, tako i na poznavatelje vatrogasnog poziva, više je nego impresivan. Onako opremljeni (nove vatrogasne kacige i zaštitna odijela),brzi, elegantni, učinkoviti vatrogasci iz vatrogasne postaje koju vodi ing. Franjo Krstanović, izgledali su kao iz pripovijetke. Voditelj smjene Željko Grmovšek rutinski je vodio akciju, a kad je voditelj odjeljenja Velimir Ružić, onako bjelosvjetski „opalio“ s ramena, zakucavši požar u samom automobilu, činilo se da se sve događa na nekom drugom mjestu, u nekom drugom, budućem vremenu.
A znate li zašto j „Ruža“ onako futuristički nastupio? Uobičajenim držanjem mlaza normalnim gašenjem, plamen upaljenih automobila potiskivao bi se kroz prozor obližnje zgrade. Time se, jasno, požar mogao proširiti i na samu zgradu. Da bismo to spriječili, išli smo na djelovanje s visine i potiskivanje vatre prema dolje, mimo prozora. Lijepo zamišljeno i brzo izvedeno, a učinkovitim djelovanjem. Konačno, slika CNN-a je jasno pokazala. Bilo je ugodno u tom trenutku biti hrvatski vatrogasac.
Znam da su se i drugi naši hrabri vatrogasci, kako pozivni, tako i dragovoljni, istakli tijekom Domovinskog rata, iskazujući svoje domoljublje na, nama vatrogascima, svojstveni način.
Bilo je teško i u Dubrovniku, i u Osijeku, i u Vinkovcima, i u Edinom Zadru i …, ali evo nažalost, promišljam, tek je napadaj na Zagreb i snimanje jedne cjelokupne vatrogasne intervencije zorno prikazao našu vatrogasnu moć, htijenje, želju i mogućnost branjenja Domovine, do zadnjih najviših mogućnosti. Iako su pri ovom napadaju na Zagreb operativno djelovali samo djelatnici Odjela za vatrogastvo, tom se prigodom na noge diglo i cjelokupno dobrovoljno vatrogastvo. A znam da bi pomogli i mnogi izvan zagrebačkog područja. Telefonski upiti o stavljanju na raspolaganje i drugih vatrogasnih udruga, to najbolje dokazuju.
I tako radno i u punoj opreznosti, dočekasmo i 4. svibanj, Dan vatrogastva. Bilo je u to vrijeme i puno drugih i srcu milih događaja pa smo mi vatrogasci u medijima nekako ostali po strani. Veselim se sljedeće godine, potpuno oslobođene i mirne zemlje…
Četvrti je svibnja, Florijanovo, svetak hrvatskog vatrogastva, inače dan pravog vatrogasnog slavlja, dan kad se otvaraju vatrogasni domovi, blistaju vatrogasna vozila, posvećuju barjaci, priređuju svečanosti, sviraju vatrogasne glazbe, održavaju javne vježbe, odlazi u crkve i odaju počasti i zahvale Svetom Florijanu, zaštitniku vatrogasaca…
Puno toga čine i učine ti vatrogasci…
Zahvalimo im , zasebno danas za njihova blagdana,. Sjetimo se njihova samoprijegorna rada u svako doba dana i noći, pri suncu i kiši, vjetru i oluji, uvijek i svugdje gdje je to potrebno, na dobrobit svakog našeg građanina i ukupnost blagodati Lijepe naše.
U Zagrebu, svibnja 2005. godine
Branko Smrekar, dipl. ing.
Post je objavljen 08.05.2015. u 08:44 sati.