oke, ne znam
moj život je serija ispunjavanja želja
do razine bizarnosti
ja to često ni ne pričam uokolo zato što imam neki glupi strah
da će me ljudi gledat i bit ljubomorni ili si mislit da sam jedna od onih iritantnih
mladih curka koje su rođene sa zlatnim žlicama u ustima tj srebrnim u rukama i nemaju nikakve probleme u životu, mislim nemam
al nije da ih nemam jer ih nemam nego ih nemam jer znam da su sve to blagoslovi (trenutno imam tu svijest)
al da ono. prvo guruji (hvala ti krishna govinda) onda tjedan dana mog najdražeg mjesta na svijetu s dečkom kojeg sam priželjkivala u valovima podsvijesti unazad koliko sam priželjkivala. ne znam ljudi moji, to je raj.
sve je sve ljepše nego što mogu zamisliti i poželjeti (a opet sam nekako ja sve to poželjela) a ovaj
da svako malo trokiram pred lijepim iznenađenjima, nevjerojatno je
ma mislim da je to sve zbog zahvalnosti. pere me ta zahvalnost ko tuš
iznutra cijelo vrijeme se vrti. i onda si na sve WOW
WOW WOW WOW
FOR ME?! WOW
FUCKING... WOW
zahvalnost i poniznost, ljudi moji
to su dva ključa koja te odvedu duboko unutra i ostvare odnos s bogom
koji je ključan :D
u životu
i koji je nešto za čem svi žudimo cijeli faking život a mislimo da će nam nešto izvana ostvariti to
a neće
samo unutra
ko kako isus pokazuje
s jednom rukom na srce to je jer
nam govori samo ako odeš unutra možeš doći k meni
prvo u sebe ljudi
prvo u sebe
najbliže je i
najisplativije
tako želim tipkati još izvješća iz blagoslovljene sapunice mog života i budem. čim obavim~
Post je objavljen 07.05.2015. u 09:49 sati.