Već s vrata vidim da će potrajati čekanje u maloj ljekarni.
Da je veća, rekla bih da je zmija od reda, ovako je samo gusjenica.
Osvježenje su mi dvije nove djelatnice, ali tko zna da li su nove, koliko ulazim u tu ljekarnu.
Prije par godina sam, nažalost, bila redoviti gost za svog mlađeg sina po redovitu terapiju za alergiju te sam svaki mjesec ulazila i izlazila pozdravljajući gospođe u bijelom.
Kako jako poštujem tu sterilnost i bjelinu kao znak čistoće( čistunoće), redoviti posjeti nisu izašli iz granica - Dobar dan- Hvala- Doviđenja.
Ne sjećam se koji događaj je bio po redu prvi, ali opisat ću onaj manje ružan.
Prvi, onaj lijepi je da je došlo do situacije da je jedna od gospođa u bijelom ipak jedan dan izašla iz okvira i napravila mi uslugu za dijete.
Dala mi je lijek na dug. Ne sjećam se više zašto i kako je do toga došlo, ali to što mi je ona napravila me oduševilo.
Prvo, jer nisam očekivala. Drugo, jer nisam uopće pomislila da ćemo izaći iz okvira tih fraza ,
a treće, jer bih napravila sve da dođem kući s lijekom za moje dijete.
Ona prva, ružna situacija u ljekarni je da se šuškalo da je uvažena magistra muljala s receptima i oštetila ljekarnu.
Cijelo mjesto je brujalo o tome. A onda još više, kad se doznalo da je nakon otkaza dobila posao u obližnjem mjestu.
Za argumente me ne pitajte, ali priča je sočna.
Nakon tog nemilog događaja, ista ona moja simpatična gospođa je jedan dan pala na poslu i umrla u bolnici. Izljev krvi u mozak.
Nisam mogla vjerovati. Do jučer je bila živa!
Onda, još jedan nemili događaj nakon moje prve operacije i traumatičnog iskustva s odstranjivanjem polipa na maternici (kojeg na kraju nije ni bilo).
Ali je bilo kiretaže maternice i užasnog krvarenja nakon toga.
U subotu ujutro dođem u našu ljekarnu s nalazom od Hitne gdje sam završila večer prije, tražim lijek, a recept ću donijeti za par dana kada mi ginekologica dođe s godišnjeg (tako su me na Hitnoj savjetovali)
Mlada, nadobudna farmaceutkinja, ni da čuje!
Objasnim joj situaciju da jedva stojim, da sam iscrpljena od tolikog gubitka krvi i da ne bih tražila da mi nije hitno,ali ova ne odustaje.
Pa ni s argumentom da sam stalno ovdje i da me poznaje.
"Ma kakvi! " kaže. "Koliko ljudi ovdje prođe, ja ne znam koja ste vi."
Izađem iz ljekarne, razočarana i jadna, ali uvjerena da više neću u nju kročiti.
Trajalo je to neko vrijeme dok nisam shvatila da sebi otežavam i idem u ljekarnu koja mi nije blizu kao ova pa sam prešla preko ponosa i opet ulazim.
Dijete zdravo, ja zdrava, sad idem svekrvi i njenoj sestri po lijekove.
I uđem danas.
Pravo osvježenje mi je cura u bijelom s pirsom na nosu. Jako lijepo lice, lijepo našminkana, vesela, vedra.
Taman poslužuje penzionera i naplaćuje mu, a on joj nešto dobacuje.
Po izrazu lica bih rekla da je dobila kompliment kojeg nije očekivala.
Zanimljivo je postalo u ljekarni!
Dolazim na red kod ove druge koja mi je prije par minuta pomogla.
Moram kupiti i neku kremu koju je moj muž naručio za svoju mamu (moju svekrvu) pa ga tiho nazovem mobitelom dok čekam red i pitam jel rekao gel ili krema.
Toliko sam bila tiha da me ona čula s pulta i odgovorila- "Ne postoji gel, samo krema ."
Svekrvu moramo naći u kompjuteru pošto žureći nisam stigla uzeti zdravstvene knjižice pa me pita godište jer ima dvije žene s istim imenom.
" A joj, kažem,nikad nisam sigurna za njeno godište." Ona mi odgovara - "Ma lako za godište, ja ne znam ni datum. Neka slavi kome se slavi njen rođendan!"
Hahahahaah, pružim ruku u stilu da mi da pet i očekujem mlaku, rezerviranu ruku, a ona opali peticu i glasno se nasmija.
Znam, grozne smo, ali smo se dobro zabavile. Pustim joj s guštom za kavu i kažem da me oduševila jer za promjenu, ovdje nije sve tako sterilno.
I izađem van sa smješkom na licu jer sam upravo razbila još jednu predrasudu i dobila inspiraciju za priču.
Post je objavljen 06.05.2015. u 13:29 sati.