Obožavam jutra. Jutro je početak nečega novoga: novoga dana, ponekad tjedna ili mjeseca. Svitanje sunca i mirisi jutra pune me energijom dostatnom za cijeli dan. Miris domaćeg kruha koji sam ispekla za svoju obitelj. Miris borova dok trčim i razgibavam se. Vrijeme koje mogu provesti sa sobom i za sebe. Jedinstveno u danu. Tuširanje. Mlazovi hladne vode koji dopiru do svakoga kutka moga tijela. Do duše.
Cijeli dan okružena sam ljudima, na poslu i kod kuće. Svatko očekuje dio moga vremena za sebe. Moju pažnju fokusiranu baš na ono što njemu ili njoj treba. Ali ujutro, ujutro se mogu posvetiti sebi. Ustajem sat vremena ranije, otrčim krug i otuširam se prije jutarnje kave. A onda povratak u stvarnost. Odlazak na posao i uranjanje u kolotečinu.
Današnje je jutro posebno. Ispred mene nije samo još jedan običan dan. Ispred mene je dan kada počinjem borbu tešku 20 kilograma. Bilo bi idealno kada bi postojala čarobna dijeta koja bi otopila sve kilograme i zadržala novostečenu težinu. Isprobala sam ih mnogo, no nijedna nije bila takva. Bilo bi idealno kada bi se moj problem mogao riješiti samo hranom. Veći problem predstavljaju mi hormoni koji su, udruženi sa stresom, podivljali nakon trudnoća. Pokušala sam riješiti taj problem hormonalnom terapijom, ali odlučila sam maknuti medikamente jer mi ne odgovaraju njihove posljedice. Do sada sam se vrtila u čarobnom krugu u kome hormonalni poremećaj uzrokuje višak kilograma, a višak kilograma djeluje na hormone. Ali sada sam odlučila stati tome na kraj.
Današnji dan početi ću na novoj stazi za trčanje. Otkrila sam ju nedavno, a danas je idealan dan za isprobavanje.
Doručak, koji inače preskačem, biti će od zobenih pahuljica, lanenih sjemenki i šalice domaćeg kefira.
Za međuobrok ću si na posao ponijeti jabuku i šnitu domaćeg kruha. Inače pravim polubijeli sa sjemenkama, ali danas ću uz njega ispeći i kruh sa lanenim brašnom.
Neću grickati. A ako mi se javi svakodnevna neutaživa potreba za slatkim riješiti ću je kockicom tamne čokolade.
Nositi ću sa sobom i bočicu za vodu. Pijem jako malo vode i pokušati ću to promijeniti.
Ići ću ranije leći, te pokušati promijeniti lošu naviku nespavanja.
Uz to sve, sa sobom ću nositi uvijek osmijeh, veliki onima koji ga žele i još veći za one koji ga ne mogu podnijeti. Možda mi i uzvrate.
Post je objavljen 05.05.2015. u 03:13 sati.