...pitanje je sad.
A ja?!
Pa pukla bih da ne kažem.
Dragi moji, vi jako dobro znate da se ne bavim političkim temama, da ne sudjelujem u raspravama tipa ovaj prav, ovaj kriv..., da sve što napišem, dolazi iz emocije, osjećaja, proživljavanja, i nema boje političke, državne, crkvene jer...osjećaji su univerzalni, i ne mare za društvena zbivanja.
Eto, ispada da sam pjesnička duša pogrešno izabranog zanimanja (ja ni na to ne gledam tako, al' to je neka druga priča!)
Vjerujem u Boga.
Vjerujem, mada mu nisam baš neka uzorna službenica....
Al' zato svoju djecu odgajam u duhu sakramenata crkve (krštenje, pričest, krizma).
Dapače, i više od toga. crkveni zbor za obje kćeri, ministaranti za sina, crkvena natjecanja iz vjeronakuka, ćitanja na misi itd, dakle sve što sam i ja kao dijete prošla.
Ekskurzije, hodočašća...ma sve.
Uz to, suprug član Pjevačkog kora već 20 god, član pastoralnog vijeća, a da ne spominjem....dežurni majstor za sve što treba i kada treba...besplatno, volonterski, vjernički, iz dubokog osjećaja vjere, pomoći..
.
I sve je funkcioniralo tako do danas. U 11 i 25!
Prvo, na parkiralište crkve ne mogu, rampa spuštena, idem na najbliže parkiralište, kod pošte i plaćam 4 kn (nezaposlena sam, firma mi duguje 3 plaće, muž paušalist, 3 djece, ukratko .love nemam!)
Zvonim u svom stilu - napadački! (tj. 3x). na dugme gdje piše Župnik.
Izlazi župnik:
Hvaljen Isus velečasni!
Ja sam malo žešće pozvonila jer mi se žuri!
Molila bih vas jedno:
Ostala sam bez posla, ukinuli su moje radno mjesto i dali mi otkaz.(ni trga ni E od empatije na njegovom licu...)
Moram naći neku stipendiju za moju kći da može studirati.
Molim vas preporuku kao župnika (a znam da me zna, jer uvijek popričamo, zna tko su mi djeca i suprug, a zna i gdje radim, ups, radila jer sam mu isposlovala dodatni popust za kupnju prije skoro 4 godine, čim sam došla u tu firmu).
Ne mogu, biskup zabranio, samo može preporuka ako studira nešto crkveno il' se smješta u crkvene domove itd.
Ma ne, hoće studirati medicinu, ne tražim stipendiju, nego preporuku za traženje stipendije.
A kome ću je napisati' Pa na njeno ime, moram tek tražiti stipendiju.
Ne, ne mogu. Neka joj napiše škola.
Pa sada sam bila u školi i napisati će:
Ne,ne mogu- opet on.
Zašutim, pogledam ga i okrenem se (žalosna, razočarana.....tužna, bijesna-ljta istovremeno, al' kulturna...opet!):
Velečasni! (pogledam ga uz značajnu pauzu šutnje)
Velečasni, svašta!
Bog.
Okrećem se.
I odlazim.
Potvrde o krštenju, pričesti, krizmi...ionako nisu preporuke, a njih...mpogu dobiti u svakom momentu....potpisane od njega - župnika. Al' one nisu preporuka.
A ja?!
Ne mogu vam reći,
došla kući,
isplakala
sve ispričala suprugu.
Čut će' me! rekao je.
To je zavjet koji nešto znači.
Al' za mene. on više nije velečasni!
Post je objavljen 04.05.2015. u 19:33 sati.