14.10.2010.
"NADA ... JEDAN OD ONIH LIJEKOVA KOJI UOPĆE NE LIJEČE, NEGO SAMO PRODUŽUJU PATNJU." (Marcel Achard)
Prvo sam se nadala da sve ono ružno što se dešavalo sanjam i da ću se probuditi ... nadala sam se da ćeš se ti odnekud pojaviti, da ću te zagrliti... nadala sam se da ćeš me nazvati... nadala sam se.... onda sam se nadala da će doktorka smrt biti kažnjena, pa se to razvuklo u nedogled... Ne znam više čemu da se nadam?
Više se ne nadam.... nada je umrla... ostala je tuga i patnja.
"NADA JE SAN BUDNIH" (Aristotel)
Ništa što bih mogla napisati nije dovoljno da kažem koliko mi nedostaješ ... koliko te volim... koliko bih te voljela vidjeti...
Jedino što mogu je sjećati se... pamtiti sve detalje vezane za tebe... mogu zamisliti da si tu svaki put kada mi nedostaješ a to je tako često da nekada mislim da stalno sanjam i nešto zamišljam... mogu zamisliti kako bi reagovala u nekoj meni bitnoj situaciji... mogu te zamisliti kako sjediš preko puta mene kada te poželim vidjeti... mogu te nositi sa sobom gdje god krenem...
Umjesto tebe , tvog lika i imena na sudu si broj... i "taj broj" je napokon došao na red... SJEDNICA SUDSKOG VIJEĆA KANTONALNOG SUDA JE 19.10. 2010 u 10.30