svi muškarci s kojima sam ikad bila su imali (imaju) kompleks supermena.
svi su me htjeli spasiti. svaki sljedeći je htio biti bolji od prethodnog.
a ja... ja sam davno shvatila da me nitko ne može spasiti od onoga što jesam. koliko god to željela. koliko god se trudili.
i nakon nekog vremena sve postane isto. sve postane previše. ne toliko za njih koliko za mene. i uvijek odem. i uvijek me pogledaju onim istim bolnim pogledom. jer više nisu iste osobe koje su bili prije godinu ili dvije ili tri.
dogodila si mi se ti.
žao mi je.
žao mi je što ne mogu.
Post je objavljen 03.05.2015. u 01:05 sati.