Dobro je da nakon dvije pročitane knjige Joa Nesboa, nisam sasvim odustala od njega, jer bih propustila triler zbog kojega bi mi, nakon dvije pomalo mlake knjige, definitivno bilo žao. Naime, roman „Spasitelj“, šesti po redu roman u serijalu o detektivu Harryu Holeu, bio je pravo osvježenje za umorne oči fanatične ljubiteljice krimića.
Nakon dvije knjige iz inozemstva (radnja prvog romana iz serijala odvija se u Australiji, a radnja drugog romana u Tajlandu), te tri koje sam preskočila (te tri: „Crvendać“, „Nemeza“ i „Đavolja zvijezda“, od kojih za prve dvije mogu tvrditi da su prije nekoliko godina kao prve bile objavljene u Hrvatskoj), Harry Hole se konačno vraća u Oslo, ponovno se ne trijezni sve dok se ne dočepa novog slučaja; što, kako znamo, i neće morati dugo čekati.
Naime, u predbožićno vrijeme, usred gomile ljudi koji slušaju koncert u organizaciji Vojske spasa, humanitarne vjerske organizacije koja raspolaže brojnim ljudstvom i sredstvima, jedan vojnik Vojske spasa, po imenu Robert Karlssen, biva ubijen iz neposredne blizine metkom u čelo. Iako se na ulicama nalazi gomila očevidaca, počinitelja i njegovo kretanje nakon zločina nitko ne uspijeva izvan svake sumnje identificirati.
U paralelnoj fabuli, čitamo o Malom spasitelju, dječaku-ratniku koji je sam vlastoručno uništio dvanaest tenkova u ratom razorenom Vukovaru, i za kojega postoji priča da ga se, nakon što su vukovarske izbjeglice smještene diljem Hrvatske, može unajmiti u zagrebačkom hotelu Internacional. Osim toga, pratimo radnju očima ubojice, zatim očima brata ubijenog Roberta Karlssena, kao i još nekih aktera u romanu, a na Harryu Holeu je da u turbulentnom razdoblju nakon smjene obožavanog šefa Bjornea Mullera i drugih kadrovskih promjena u krim-odjelu, spoji točkice između događaja koji naizgled nemaju nikakve veze.
Ovaj roman iz serijala, recimo, uopće nije bio loš: čitao se brzo, bio je pitak od početka do kraja, a nije naodmet i to što je imao neke vrlo zanimljive detalje o kojima nikad ranije nisam ništa čula, poput hiperelastičnih mišića (nažalost, hiperprodukcija lakog štiva je prouzročila to da se gotovo svaki motiv i svaki pristup temi već odavno izlizao, pa je prava sreća kad čovjek uspije pronaći i nešto što će ga iznenaditi u žanrovskoj literaturi). Dakako, dopuštam da je moguće da mi se roman posebno svidio i stoga što se dio fabule odvija i u Hrvatskoj, odnosno u Zagrebu i Vukovaru, pa se radi o posebnoj geografskoj bliskosti i buđenju osjećaja nacionalnog ponosa (koliko me pozornost služila, čini mi se da Nesbo nije radio greške u činjenicama, ali ne bi mi smetalo da me pažljiviji čitatelj i opovrgne).
Stoga, ne odustajem još od Nesboa, upravo sam počela čitati njegov roman „Snjegović“ koji je, ako se dobro sjećam, bio jako popularan tijekom zime 2013/2014., odmah nakon što je izašao. Dojmove javljam.
Post je objavljen 03.05.2015. u 17:25 sati.