Sretan praznik rada svima koji slave (iako se po ovom šugavom vremenu niti ne isplati provoditi vrijeme vani). Ako ste, kao ja, zarobljeni u svoja četiri zida, pročitajte nešto o zadnjim naslovima koje sam držala u rukama u posljednje vrijeme.
„Žohari“ norveškog pisca bestselera, Joa Nesboa, drugi je roman u serijalu o Harryu Holeu, detektivu koji je ovog pisca učinio besmrtnim u očima milijuna zadovoljnih obožavatelja. Tematski, ovaj se roman izvrsno nastavlja na ranije spomenutog „Šišmiša“, prvi roman iz serijala, jer nas iz Australije, Nesbo u „Žoharima“ vodi u egzotični Tajland i njegov glavni grad Bangkok. To čini iz istog razloga iz kojega nas je odveo u Sydney: jer je u jednom jeftinom hotelu, pronađeno tijelo norveškog državljanina (u konkretnom slučaju, to nije zvijezda norveških sapunica, već veleposlanik Norveške u Tajlandu). Kako je nešto ranije u Bangkoku razotkriven pedofilski lanac u kojemu su sudjelovali i norveški državljani, stvar je izrazito osjetljiva, tim više što je tijelo nasilno umorenog veleposlanika pronašla maloljetna prostitutka. Upravo zbog potrebe da se stvar obavi što tiše, u međunarodnu kriminalističku suradnju nije poslan mnogobrojni tim specijalnih istražitelja, već usamljeni Harry Hole, detektiv iz Osla.
Ipak, iako se na prvu loptu čini da je zločin povezan s kriminalnim miljeom, dječjom prostitucijom i go-go barovima, Harry vrlo brzo otkriva da je za rješenje slučaja ipak potrebno pratiti trag novca.
S obzirom da je roman „Žohari“ prilično sličan, po atmosferi i po radnji, svojem prethodniku, romanu „Šišmiš“, prilikom čitanja sam imala snažan osjećaj već viđenoga. To me nije spriječilo da pročitam i treći njegov roman kojega sam se dohvatila, što je donekle promijenilo moje mišljenje o tom autoru i njegovoj žici za literarnu inovativnost, no o tome više u sljedećem postu.
Post je objavljen 01.05.2015. u 17:23 sati.