Iako se dosta fotografa njome bavi, ili barem pokušava baviti, ima nekih stvari, reklo bi se početničkih grešaka, na koje bi svatko tko se misli baviti uličnom fotografijom trebao obratiti pažnju:
** Prevelik naglasak na opremu - Često je vjerovanje da bolja i skuplja oprema znači automatski i bolje fotografije. Ne znači. Uličnu fotografiju je zapravo moguće snimati bilo čime, bilo kakvim aparatom, dokle god se time može uhvatiti željeni (odlučujući) trenutak. S jedne strane, veliki i skupi DSLR-ovi, iako izvrsni aparati, nekad znaju upravo zbog veličine biti nespretni i nezahvalni za uličnu fotografiju (fotografa svi odmah uoče i prestanu se ponašati prirodno, naporno ih je dugo nositi isl.), dok su s druge strane foto-mobiteli često jako spori pa nisu baš pogodni za snimanje akcije, a u lošjim svjetlosnim uvjetima daju slike loše kvalitete. To ne znači da se sa DSLR-ovima ili mobitelima ne može snimati ulična fotografija, no zapravo nekakva "zlatna sredina" (kompaktni mirrorles, rangefinder ili "point-and-shoot" aparati) se čine kao najbolja opcija, iako i tu ima određenih kompromisa.
** Snimanje nezanimljivih prizora - Ovo se prvenstveno odnosi na snimanje "običnih" šetača i/ili ljudi koji sjede na klupama. Šetnja sama po sebi nije naročito zanimljiva. I sjedenje na klupi isto tako. Može biti zanimljivo jedino ako se šetač nalazi na nekomm neobičnom mjestu, nosi u rukama nešto neobično, bude neobično odjeven, ima neki neobičan izraz lica, ili pak bude "uokviren" nekakvim geometrijskim oblicima i sličnim. Za sjedenje, ležanje ili spavanje na klupi vrijedi isto. Poanta ulične fotografije je više u hvatanju neobičnih i nesvakidašnjih ljudi i trenutaka, a manje u pukoj dokumentaristici.
** Pogrešne tehnike snimanja - Jedna stvar na koju se mahom svi početnici pale je tzv. bokeh - zamućenje pozadine zbog vjerovanja da "slika nije profesionalna ako nema bokeh". U uličnoj fotografiji bokeh je zapravo nepoželjan; poanta je prikaz nečega na ulici. Oštrina glavnog objekta i jako zamućenje pozadine zapravo izdvaja taj objekt iz okruženja u kojem se nalazi.
** Pretjerana obrada slika - Ulična fotografija nalazi se u domeni dokumentarne fotografije, a cilj dokumentarne fotografije je što je moguće više realistično prikazati zabilježeni trenutak. Popravak kontrasta, c/b konverzija i izrez su sasvim OK, ali nekakvo ekstremno nabrijavanje kontrasta, HDR ili čak retuširanje (dodavanje ili micanje elemenata sa fotografije, osim ak se ne radi o prašini na senzoru ili ogrebotinama na filmu) ne dolaze u obzir. Nažalost tome često pribjegavaju oni koji totalno nezanimljive fotografije pokušavaju učiniti "umjetničkima".
** Nedostatak selekcije - Glavna razlika između dobrih i loših fotografa je u tome da dobri fotografi ne pokazuju drugima svoje loše fotografije, već rade selekciju onih koje im se čine najboljima. Nažalost velik broj fotografa-početnika misli da su im baš sve fotografije koje snime "dobre" pa ne rade selekciju i zapravo objavljuju sve i svašta, od zadnjeg smeća, preko tehnički OK ali sadržajno nezanimljivih slika, pa do onih rijetkih vrhunskih. Inače, ako se pažljivije pogleda radove poznatih fotografa, može se primjetiti da poznati fotografi koji su desetljaćima snimali, imaju u svojim portfolijima relativno malo fotografija. Zašto? To su njihove najbolje fotografije. Možda nekoliko stotina ili nekoliko tisuća najboljih fotografija od nekoliko desetaka ili stotina tisuća snimljenih.
Post je objavljen 01.05.2015. u 09:55 sati.