Marketing
Oda radniku
Rad je neizmjerno koristan za čovjeka, naročito ako ne mora raditi... Uistinu, rad je koristan svima, čak i onima koji rade, jer od rada ipak kako tako preživljavaju, ali je puno korisniji onima koji ne moraju raditi zbog uživanja u blagodatima tuđeg rada... Rad je najveća svetinja čovječanstva, temelj velebnosti naše civilizacije, našeg napretka, a radnici su sveci mučenici čija žrtva omogućuje blagostanje mnogima... Sve što danas imamo stvoreno je na znoju i krvi neznanog junaka radnika... Svaku građevinu koju vidimo djelo je radnika... Dom u kojem živimo, prometalo kojim se krećemo na kopnu, po vodi i u zraku, novac koji trošimo, odjeću koju nosimo, hranu koju jedemo, ama baš sve što imamo ne bismo imali da nema tog radnika (ili da nekoć nije bilo roba ili kmeta)...
Danas je radnik najveći junak čovječanstva... Možda ste i vi jedan od tih junaka... I to jedan od onih najvećih junaka među radnicima - radnik na minimalcu ili radnik bez plaće, jer ti se junaci najviše žrtvuju kako bi drugi imali...Ti su junaci najveći dobrotvori i humanitarci... Takva nesebičnost je za najveću pohvalu, njihova žrtva je svetinja nad svetinjama... Dobrovoljno trpe gotovo cjelodnevni težak rad (uz redovan i prekovremeni koji najčešće nije plaćen) kako bi ispunili nametnutu normu, a sve za veću do(bro)bit drugih... Ali tog radnika ne tretira se kao junaka već kao robu, jer on to i jest - potrošna i zamjenjiva roba na tržištu rada i uvijek je pri dnu društvene ljestvice, šikaniran i omalovažavan, čak mu se od strane onih koji ne rade spočitava lijenost, ali ne treba im se čuditi, ako radnik manje radi oni će manje imati, a toga ih je najviše strah, pa u tom strahu ne znajući što čine optužuju najveću svetinju za lijenost...
Ali, taj prekaljeni junak zbog snage ljubavi prema većem dobru, koju nosi u svom srcu, podnosi sve bure i nevere i nezaustavljivo radi dok ne dobije otkaz ili ode u mirovinu s kojom ne može pokriti osnovne životne potrebe, a sve zato da bi netko u ovom okrutnom svijetu ipak živio bolje i udobnije... Zar taj najveći junak naše civilizacije, kad već ne može imati to bogatstvo koje stvara drugima, ne zaslužuje barem jedan spomenik (poput spomenika njegovom bratu neznanom junaku vojniku koji brani to bogatstvo koje je radnik stvorio drugima da im ga treći ne otmu)?... Zar je to previše za tražiti, spomenik neznanom junaku radniku?... I, da se barem na dan 1. svibnja oni koji ubiru plodove rada tog junaka pospu pepelom i duboko mu se poklone i zahvale poljubivši mu i opravši ruke kojima stvara njihovo bogatstvo, kad to već ne rade svaki dan u godini, iako bi trebali...
Post je objavljen 30.04.2015. u 22:23 sati.