kada pogledam kroz prozor
i zamolim da se nedostižne istine kreću kao objave, ja
osjećam gašenja, a mladi su profili
prazni
kao negovornici u našim krugovima koji su, vjerujući
da razgovori nisu prolazni, prisjeli
našim pričama, idejama
daljina. kada
pogledam kroz prozor, sjećanje
na riječi, pojmove, podsjeti
kako prozora nije za bliske susrete, a daljine su
obojene čestim očima, rukama, sluhom
u jakim tišinama, kao da su
kretnje zamijenile oči.
Post je objavljen 30.04.2015. u 20:28 sati.