Nema baš puno zanimljivih ljudi po gradu, kako ih ti uspjevaš redovito naći, reče neki dan kolegica dok smo zajedno na odmoru tražili jedan post na kojem je navodno njena prijateljica, to je sad nakon već skoro 11 godina bloganja teška misija.
Zanimljivo da su mi s druge strane ljudi sve naporniji svojim zdravim prilagođavanjem bolesnom sustavu i interakcija s njima mi baš ne ide od ruke osim nužno ljubazne komunikacije s vlasnicima pasa. Zavidim samo onima koji su se navodno uspješno povukli i našli svoj mir poput budista Čedomila Veljačića.
Intrigirala me i soft varijanta povlačenja iz javnosti poput Selingera, ali svi su kao prije imali ispunjen život prije tih povlačenja.
Jutros me čekala javna pismena objava jednog njemačkog pirata "Zašto sam se vratio u piratsku stranku?", zanimljivo pisano s igrom na emocije kojih ja baš i nemam. Nezadovoljan nikad nisam ni napustio svoju jedinu stranku jer ja naprosto ne znam odlaziti, a pogotovo ne vraćati se.
Dokaz je i ovaj ovdje blog...