Marketing
Tek osvrt na malo vremena
Divno je ponekad biti sam sa sobom u tišini...načrčkati koju riječ, naslikati nešto, uputiti koju riječ Njemu i očekivati ono nešto. Volim tišinu, oduvijek. Kad se samo tišina čuje, glasovi susjeda, glazba s radia i neki drugi svijet koji me potiče na stvaranje i tako me divno opčarava. Kad sam pričala sa jednom psihologinjom reče mi da su takva stanja slična spavanju i da se zapravo odmaram kad sam u tom stanju.
Ups...pomislim..stvaraš i odmaraš, ali ponekad se doista tako dogodi, ali nekad je mučenje...Nekad ne možeš završiti dugo ono što si počeo i onda se mučiš i pomislim da je ponekad bolje da nisam počela.
Malo smo se ovih dana druškali na Stihovnici sa tri pjesnikinje Sanjom,Tatjanom i Nadin koje su nas sve oplemenile novim stihovima.
Nešto sam i napisala:
17.12.2014.
U rađanju
Spazmi defragmentirane umjetnosti protežu se cijelim mojim bićem. Žele van iz meneeeeee!!!!
Prsti u dijafragmi sviraju neku svoju glazbu vješto poput Mrvice ili Mozarta, nema falša suviše. Kad zatvorim oči previru kugle i valjci u svakom tijelu i nastaje vatromet boja bilježen zvjezdanim dnevnikom neba.
Glasnice vibriraju ispuštajući zvukove AAAAAAAA......EEEEEE.....IIIIIIIII.......OOOOOOOO........UUUUUUUUUU......Tijelo mi se giba u nekom ritmu grleći tankim rukama sve ritmove....plešem kao Šiljo na rođendanskoj proslavi.
Spazmi ne odlaze...rađaju prsti na bijelom papiru neke riječi nedostižne očima samo primjećuju načičkane brojeve....sve je tintasto što prerasta u transparentnu erupciju boja po kontinentima...Ups, prelila me gospođica Ljubičasta. Narančasta se naljutila i pošpricala je Ljubičastu. Ljubičasta je dama pa se povukla ostavivši Narančastoj da bude Narančasta. Crte su nečujno prolazile zaobilazeći gospođicu Ljubičastu i gospođicu Narančastu.
Rođen je fragmentiran pejsaž u 3. Papira zvjezdanog dnevnika Mjesečeve godine Prve.
Zapljeskale su gospođice Boje i gospodin Kist, a naklonile se zvijezde.
Za sad to bi bilo to za neko vrijeme.
Post je objavljen 28.04.2015. u 23:17 sati.