Da, sinoć sam opet bio bijesan, zaboravim da su ravnatelji uglednih škola gotovo isključivo birani po političkom kriteriju, da o umjetnosti i općoj kulturi pojma nemaju i otkud mi samo ideja da bi mogli dopustiti učenicima i nastavnicima sudjelovanje u međunarodnom projektu, da ne bi bilo zabune, ne radi se o mojoj školi, nažalost nije se tražio taj profil škole.
Jutro je pametnije kažu, Jin i ja srećemo penziće što ne mogu spavati, odlučio sam sve mlađe što sretnemo snimiti kao kuriozitet. Poslije razmjena mailova, možda bude nešto od već prežaljenog prijevoda.
p.s.
Na zadnjoj slici je zaposlenica koja je uranila.