GOVORIŠ
Dijelit ćemo samotnu noć
i odlazak mjeseca iza oblaka,
tišinom.
Čekanje ispuniti pjesmom bure
iza zatvorenih škura.
Dodirima prizvati zaboravljene
trenutke žudnje
i sretno spustiti glavu
na isto uzglavlje.
Moru u zagrljaj jutrom žurit ćemo
dok grad još sniva.
Uvala nas naša čeka
i pozdravlja kao prijatelje stare,
onom istom pjesmom
što zaborav ne priznaje.
I dan i noć bit će naši,
Mi njihovi, govoriš,
A osmjeh pečati sigurnost.
28.04.2015.
Post je objavljen 28.04.2015. u 13:01 sati.