Marketing
Proljeće u Samoboru
Stjecajem okolnosti već sam cijeli tjedan u Samoboru u društvu unučica, starijeg sina i snahe. Razlog: na pripomoći smo snahi koja je morala na operaciju žučnog mjehura.
Neki dan srednja je unuka, Vita, najavila kako za školu treba fotografijama dokumentirati dolazak proljeća, pa smo ona, najstarija Hana i ja krenuli u lov na vjesnike proljeća. One su slikale digitalnim aparatom, ja svojom Nokiom. Navečer otvorih blog u namjeri da objavim svoje fotografije i tako malo razbijem monotoniju mojih političkih i tmurnih postova, no pregledavajući blogere vidjeh da me @lasta pretekla. To sam joj u komentaru spomenuo. Odgovorila je neka slike ipak objavim. Eto, činim to sada, iako su slike po mom sudu manje uspješne nego njezine. Ona je ipak (polu)profesionalka. Osim toga slikao sam s Nokiom koja i nije posljednji 'krik mode'. Slikane su u kvartu gdje sin ima stan.
Za većinu ljudi pravi vjesnici proljeća su visibabe i jaglaci. Ne znam zašto, ali meni je to cvijet divljeg kestena. Možebitno jer u okruženju u kojem se najčešće krećem jaglaca i visibaba nema. Jednako tako mi je njegov plod, kad počne padati sa stabla, znak da je stigla jesen.
Rascvjetali jorgovan podsjeća me na proslave prvomajskih praznika kad sam kao mladac ukrašavao kotače bicikla krep papirom u boji a na volan vezao kitu crvenih jorgovana. Jorgovana ima raznih boja. Bijeli me asocira na istoimenu film i pjesmu iz 1937. koji je nekad bio vrlo popularan, a pjesmu rado i danas slušaju vremešni ljudi kao ja. U vrtu mog očuha pak je bilo prekrasnih duplih (mi smo ih zvali 'duplični') roza jorgovana. Jedan od potomaka tog jorgovana dugo sam godina imao uz nedavno prodanu vikendicu.
Nađe se tu i po koja magnolija. Zaista je lijepa u punom cvatu, no ima jednu manu. Kad otpadnu cvjetovi ispod nje se stvori cijeli tepih latica koje ljudi gaze i gnječe a vjetar raznosi daleko od nje.
Poneki stanari ovog naselja zaista vole cvijeće i ne žaleći truda na malim površinama zemlje slobodne od asfalta i parkirališta prave skromne cvjetnjake. U tim cvjetnjacima ima svačega. Nisu uređeni kao što ih uređuju profesionalni vrtlari ali ipak doprinose vedrijem okruženju oko jednoličnih soc-ralističkih zgrada.
Iako ne tako atraktivno kao cvijeće i crnogorica pokazuje na svoj način da se budi iz zimskog sna tjerajući mlade izdanke na vrhu starih grana.
I životinje osjećaju dolazak proljeća. Evo jedne crne mace, neopravdano optuživana da donosi nesreću, kako spava na suncu okružena cvijećem.
Vita u akciji, zahvaljujući kojoj sam se i ja potrudio napraviti ovih nekoliko fotografija proljeća u Samoboru.
Post je objavljen 26.04.2015. u 21:00 sati.