Pregled posta

…izvan teme… SAŠA LEKOVIĆ NOVI PREDSJEDNIK HRVATSKOG NOVINARSKOG DRUŠTVA

NOVINARI BEZ AUTORSKOG PRAVA

Na 56. Skupštini Hrvatskog novinarskog društva ( HND ) koja je održana u Novinarskom domu u Zagrebu 25. travnja za novog predsjednika izabran je istraživački novinar, slobodni novinar Saša Leković.

Objavljujem Sašin životopis:
„Rođen sam u Pakracu prije 56 godina. Od formalne naobrazbe imam završenu srednju školu i po zanimanju sam novinski izvjestitelj. Pohađao sam mnoge radionice i predavanja iz područja medija i novinarstva, a završio sam i jednogodišnji program za trenera istraživačkog novinarstva u organizaciji Danish School of Journalism (jednoga od najcjenjenijih novinarskih fakulteta u Europi) te Mreže za profesionalizaciju medija jugoistočne Europe / SEENPM (www.seenpm.org). Profesionalni sam novinar 36 godina. Jedan sam od prvih osnivača privatnih novina u Hrvatskoj (BUUUM, 1990. – za područje općina Daruvar, Pakrac i Grubišno Polje ). Radio sam 24 godine za hrvatske medije i prošao sve - od novinara lokalnih medija, lokalnog dopisnika u nacionalnim medijima i ratnog reportera (Vjesnik, Večernji list, Arena) do reportera i istraživačkog novinara (Globus, Arena). Bio sam i izvršni urednik Arene te jedan od pokretača Jutarnjeg lista u kojemu sam prve dvije godine bio i jedan od pomoćnika glavnog urednika. Posljednjih 12 godina sam slobodni novinar i vodim nevladinu neprofitnu organizaciju Centar za istraživačko novinarstvo
www.cin-ijc.com sa sjedištem u Zagrebu. Bio sam trener na više od stotinu novinarskih radionica i raznih medijskih projekata (većinom iz područja istraživačkog novinarstva) u desetak zemalja na tri kontinenta te govornik na temu medija i novinarstva na više desetaka konferencija u Europi i svijetu. Predavao sam i predajem istraživačko novinarstvo na nekoliko fakulteta. Među osnivačima sam Svjetske mreže istraživačkih novinara (www.gijn.org) , u Kopenhagenu 2003. godine Sudjelujem u međunarodnim projektima istraživačkih novinara – kao reporter i urednik/mentor te surađujem u stranim medijima. Savjetnik sam glavnog tajnika Medijske organizacije jugoistočne Europe / SEEMO (www.seemo.org) , te član većeg broja međunarodnih žirija koji odlučuju o dodjeli novinarskih nagrada. Član sam Savjetodavnog odbora organizacije Journalismfund.eu (www.journalismfund.eu) koja financira rad istraživačkih novinara iz zemalja EU kao i član Savjetodavnog odbora Europske unije za razvoj projekta za dodjelu nagrada za istraživačko novinarstvo u sedam zemalja jugoistočne Europe koje nisu članice EU. Radim kao medijski savjetnik i trener na projektima koje provode najuglednije organizacije za profesionalizaciju medija te Vijeće Europe, Europska komisija, Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi (OSCE), kao i razne agencije Ujedinjenih naroda. Urednik sam, autor, koautor i suradnik na više novinarskih priručnika i knjiga sa medijskom tematikom, uključujući uređivanje knjige „Značaj medijskog integriteta“ (CIN, 2014.) koja je jedan od rezultata višegodišnjeg međunarodnog projekta „Medijski opservatorij jugoistočne 2 Europe“, čiji sam koordinator za Hrvatsku. U knjizi su predstavljeni rezultati do sada najopsežnijeg istraživanja stanja u hrvatskim medijima i novinarstvu. Novinarstvo ne smatram poslom nego pozivom. Govorim, čitam i pišem engleski. Nikada nisam bio član ni jedne političke stranke. Moj potpun životopis možete pronaći ovdje: http://cin-ijc.com/info/sasa-lekovic-hr/ „

Saša Leković izabran je na predsjednika Hrvatskog novinarskog društva u konkurenciji koju su činili Antun Filić novinar Večernjeg lista, Nikola Kristić novinar sa HTV-a, Gojko Marinković slobodni novinar, Ana Raić Knežević novinarka Novog Lista, te Tomislav Galović urednik portala Dalje.com .Skupština je imala 95 delegata sa pravom glasa.


S lijeva: Kandidati za predsjednika HND-a : A.Filić, N. Kristić, S. Leković, Ana Raić Knežević. U drugom redu između Saše i Ane je Gojko Marinković

Antun Filić je dobio 13 glasova, Galović 3 glasa, Kristić 14 glasova, Leković 34 glasa, Marinković 6, a Ana Knežević Raić 20 glasova. To je bio prvi krug glasanja za predsjednika. U drugi krug su ušli Leković i Ana Raić Knežević. U finalnom glasanju Leković je dobio 46 glasova, a Ana Raić Knežević 35 glasova. Ana je u drugom mandatu predsjednika Zdenka Duke od 2011 – 2015 bila prva pod predsjednica HND-a.
Saša je najavio da će predlagati i pokretati inicijative za podupiranje predlaganje zakona i zakonskih izmjena kojima će biti omogućeno transparentnije medijsko vlasništvo, efikasnija zaštita novinarske struke, bolji položaj novinara u društvu, te bolje povezivanja novinara iz europskih i svjetskih asocijacija sa hrvatskim novinarima putem raznih oblika edukacija i razmjene informacija. Istakao je da svojom prednošću smatra svoj status slobodnog novinara, jer nema urednika, ni vlasnika ni nadređenog, koji bi dovodili u pitanje njegovu slobodu u radu; u izboru teme ili bilo kog drugog oblika pritiska. Podpredsjednici HND- a su Denis Rimac novinar Novog Lista i Slavica Lukić novinarka Jutarnjeg lista, koja je podpredsjednica bila i posljednje četiri godine.Do podpredsjednika se dolazi neuobičajenom logikom biranja.


Tomislav Galović kandidat za predsjednika HND-a.

Novinar Zdenko Duka koji je bio predsjednik HND-a u dva mandata od po četiri godine, u izvještaju je rekao da se stanje u medijima ne popravlja, da su financijski problemi u redakcijama novina veliki , što se najviše odražava na niskoj nezadovoljavajućoj razini materijalne sigurnosti i radnih prava novinara. „Sve je više novinara u nestalnim oblicima honorarnoga rada umjesto u stalnom radnom odnosu. U tim okolnostima novinarima nedostaje integritet i snaga da nesmetano obavljaju svoj posao“ napisao je između ostaloga predsjednik Duka u svom izvještaju.

STATISTIKA O NOVINARIMA HND-a

Na dan 13. travnja 2015. HND je imao 2.512 članova, što čine 1.063 žene i 1.449 muškarca. Od tog broja 1.101 bilo je stalno zaposlenih novinara, 534 slobodna novinara, 124 neutvrđenog statusa, 623 su umirovljena novinara i 78 novinara sa članstvom u mirovanju, 7 pripravnih članova i 44 pridružena člana. U registar poreznih obveznika upisana su 234 novinara člana. Više od 800 novinara je na Zavodu za zapošljavanje.
Po obrazovanju u članstvu HND-a je 21 doktor znanosti, 50 magistara znanosti, 1.400 novinara sa fakultetskim obrazovanjem, 136 novinara ima višu školsku spremu, 867 srednju školsku spremu, a 25 članova HND-a su bez odgovarajućeg obrazovanja, oni su, KV, VKV, NSS. Prema statusu članstvo je redovno, pripravno i pridruženo. Hrvatsko novinarsko društvo još uvijek nema striktan zahtjev da novinar mora imati završen studij novinarstva, već još uvijek novinar može biti osoba koja je završila bilo koji studij. Posljedica liberalnog stava je i visoka brojka novinara bez završenog studija, samo sa srednjom stručnom spremom. A očito su razni putevi u članstvo HND doveli i nekolicinu osoba koji prema statističkim podacima imaju samo zanat, ili niti to.
U posljednje četiri godine primljeno je 114 novinara u redovno članstvo, 7 novinara u pripravno
članstvo i 7 u pridruženo članstvo . Kroz zadnje četiri godine umrla su 103 novinarska člana.
Redovni i pripravni članovi rade na radiju¬- njih 227, na televiziji 387, u različitim dnevnicima radi 359 novinara, na portalima 77, a ostali rade u tjednicima, mjesečnicima i drugim medijima.
Novinari redovni članovi organizirani su kroz 31 ogranak u Hrvatskoj u kojima je 1.437 novinara, jedno županijsko vijeće sa 392 člana u kojem je 11 zborova novinara.

ŠTO JE NOVINAR BEZ AUTORSKOG PRAVA?

Jesu li novinari slobodni ili im tu slobodu vlasnici medija u kojima rade dotiraju na kapaljku? Novinari o tome u HND nerado govore a o tome nitko od novinara ne piše ni u publikaciji ceha „NOVINAR“. Razlog za to je strah od otkaza na poslu . Naprimjer Stirya koja je 100% vlasnik Večernjeg lista je u ugovoru, koji su novinari morali potpisati pod cijenu radnog odnosa, zahtijevala da se svaki novinar odrekne svog autorstva- svog autorskog prava. To je dogodilo prije nekoliko godina u predsjedničkom mandatu Zdenka Duke. Može li se novinaru uzeti autorsko pravo? Što je novinar koji se na zahtjev poslodavca odrekne svog autorskog prava? Stirya kod kuće, u Austriji, svojim novinarima nije oduzela autorsko pravo. U Stiryi i drugim novinskim kućama novinari godinama rade honorarno, bez staža. Dio je novinara u statusu RPO i oni nemaju prava iz radnog odnosa, iako ravnopravno rade s onim koji su u stalnom radnom odnosu.
Kako centri političke moći utječu na novinarstvo, na kvalitetu programa i slobodu novinara na HTV u javnom servisu, čuje se o događanjima u toj medijskoj kući. Pravilnik o zabrani davanja izjava novinara HTV-a u javnosti, doživljava se kao želja ravnatelja HTV kuće da proizvodi nesigurnost kod novinara koji su zaposleni. Izbor ravnatelja HTV-a u Saboru, kako je to uvedeno u Hrvatskoj, jasna je poruka da novinari nisu slobodni, da su i novinari i program koji proizvode pod stalnom prismotrom politički postavljenog ravnatelja. Informacije o životu u regiji, Europi i u svijetu na Hrvatskoj televiziji su oskudne i nedovoljne. Zar ima smisla u 21. stoljeću ne objavljivati – dakle skrivati informacije. Česta promjena urednika, ukidanje dopisništava, pa postavljenje drugih novinara na ta mjesta i afere koje u sjenu bacaju program, i rad novinara, mračan su proizvod hrvatske politike u stoljeću interneta i globalnih komunikacija.
I Jutarnji list ima Pravilnik po kojem novinar ne smije izvan kuće komunicirati o poslovima i događanjima koji se odvijaju unutar kuće. I to po cijenu otkaza. Tu je razlog zašto novinari u HND-u ne traže pomoć, ne pišu i ne komuniciraju o tom problemu. Jer bolje je u toj situaciji šutjeti nego ostati bez posla.
Stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa je mjera jednog ministra, nakon koje više nijedan novinar koji je ostao bez posla u redakciji i morao ući u evidenciju Zavoda za zapošljavanje ne može dobiti posao. Stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa traže poslodavci i onda kada trebaju novinara urednika i onda kada traže novinara koji je tek završio fakultet. Tu je zanemaren veliki raspon godina rada i novinarskog znanja, jer moram podsjetiti, i kada ste završili fakultet i počinjete novinarski raditi, novinarstvo je zanat. Tek u praksi , uključujući znanja stečena na fakultetu, potrebno je mnogo naučiti. U tom smislu novinari bi trebali biti izuzeti iz stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa.

DRŽAVA BEZ NORMALNIH MEDIJA JE MARGINALIZIRANA DRŽAVA

Ukupna kretanja u društvu, građani bez posla i bez kupovne moći , kao i vlasnički odnosi u medijima u koje su megalomanski pohlepni vlasnici ušli sa velikim kreditima koje ne mogu otplaćivati pa novine odvode u stečaj, a novinarima daju otkaze, hrvatska je novinarska stvarnost. Još 1990. godine u neboderu u Savskoj na kome piše VJESNIK, izdavalo se milijun primjeraka novina dnevno. Onda je s političkim promjenama krenulo sustavno politički smišljeno devastiranje hrvatskih medija, kroz izvlačenje novca i otpuštanje novinara. Prema političkim procjenama nakon mnogo za javnost tajnih radnji, strani vlasnici ušli su medije najprije u Jutarnji list, a kasnije i u Večernji list. Vjesnik Hrvatski politički dnevnik održao se sve do 2012. godine, a tada ga je u travnju 2012. u 72. godini postojanja ukinuo Linić ministar financija koalicijske vlade koja je i danas na vlasti. Kada čovjek ima auto star 72 godine, svjestan je njegove povijesne vrijednosti i nastoji ga sačuvati, a kada se radilo o državnoj novini s poviješću od 72 godine nije bilo senzibiliteta za očuvanje te tiskovine. Kao da to nije bio dio hrvatske povijesne kulture i baštine. Danas je neboder VJESNIK prazan, a zemljište na kome stoji predmet je interesa više osoba, radi velike financijske vrijednosti. No osim što su danas hrvatski pisani mediji za koje su prosječni čitatelji iz navike vezani, u rukama stranaca, ti stranci nameću težak i loš tretman hrvatskim novinarima. Nacionalna televizija je politički kontrolirana. Po uzoru na velike medije ponašaju se i vlasnici lokalnih medija. Možda su političke glave prije 20 godina vjerovale da kada pod kontrolu stave medije da će lakše provoditi demokraciju na hrvatski način. No ne samo mediji, već i sve ostalo krenulo je po zlu. Hrvatska je danas država s visokim indeksom korupcije, visokozadužena u kojoj vanjski dug iznosi 85 % BDP-a, država u kojoj se privatizacija i dalje provodi na način da se radnici otpuštaju na ulicu, drugima se pak mjesecima uskraćuje plaća, nema vizije proizvodnje i otvaranja radnih mjesta u djelatnostima koje stvaraju BDP . Nema radnih mjesta za mlade generacije koje dolaze pa u sve većem broju odlaze u europske zemlje. Poljoprivreda na selu je devastirana, jer prosječna gospodarstva svoj proizvod ne mogu prodati. Europski lanci u suradnji s domaćim korporacijama zauzeli su prostor koji je trebao pripasti u proizvodnji i prodaji hrvatskim poljoprivrednim proizvođačima. Mirovine su neizdrživo niske, socijalna, financijska i gospodarska budućnost čini se da ne postoji. Državni proračun je u manjku nekoliko milijardi. Hrvatska je u Europskoj uniji, a u državi se živi u nimaštini i bijedi. Jedino političari žive po europskom standardu. Zato je jedan od njih, ministar obrta i poduzetništva sredinom travnja ove godine izjavio da je Hrvatska izašla iz ekonomske krize. Drugi dan je to izjavio, valjda po PR dogovoru, i guverner Hrvatske banke. Očito je da žive izvan realnosti. Osim što je Hrvatska u ekonomskom smislu potpuno marginalizirana, marginalizirana je i zbog stanja u kojem su mediji.
No u upravo izabranom predsjedniku Hrvatskog novinarskog društva Saši Lekoviću vidim početak kraja loših događanja u novinarstvu i početak novih pozitivnih događanja za hrvatske novinare i novinarstvo. Leković naime sa svojih 56 godina ima dovoljno i životnog i novinarskog iskustva da bi znao raditi. Osim toga poznat je po svom istraživačkom novinarskom radu u Međunarodnoj federaciji novinara i u više drugih europskih novinarskih i političkih asocijacija. U Hrvatskoj nema nad glavom uredničku batinu – već može i dalje misliti svojom glavom. Odlučivati je naučio u svom samostalnom novinarskom radu i to je njegova velika prednost .


Post je objavljen 26.04.2015. u 10:51 sati.