Pregled posta

Proljetno poslijepodne

Proljeće u Gradu ima svoja razna obličja. Mirnu nedjeljnu večer u ovo
vrijeme kad su horde turista još nešto manje, sam iskoristio za neobaveznu
šetnju. Iz svoje sve zelenije doline

uputio sam se do Grada. Tamo čekaju lijepe parižanke:

Neke zgrade se trude impresionirati malograđane,

neke su odraz nekog drugog Pariza

u kojem postoji i proletarijat, ne samo turistički djelatnici-ovo je pogled ispred te zgrade:

Da, proletarijat se očito ponovo budi, pritisnut čizmom imperija...ovaj,
kapitalizma. Ja bih zapravo, kao dobar učenik iz YU vremena marksizma i
socijalističkog samoupravljanja, nazvao ovaj period u Evropi "unutrašnji
imperijalizam", radnička klasa je otuđena od ... svega. A prije svega od proizvedene
dodatne vrijednosti, koju zgrće onih par posto bogatih do (tuđe) krvi.

Očito radi "antikrist, njemačka židokomuna", kako bi to nazvali savršeno "logični"
Poljaci, uglavnom oni koji slušaju "Radio Maria" oca Rydyzka od jutra do
duboko u noć i prizivaju noći s noževima i prijateljima naših domaćih ljubitelja sličnih
šala i pošalica, narodnog folklora koji se tako voli obojati tuđom krvlju:

Šetam tim poprilično buržujskim dijelom grada prema Nation, i nailazim na
most preko kanala:

Taj kanal povezuje Pariz s Marsejem i Amsterdamom,

i radio je to kad su u Zagrebu i okolici još radili neprilične radnje s
kozama. Zanimljivo je to kako su neki gradovi razvijali pozitivne osobine,
kao povezivanje s drugim gradovima, a neki su razvijali Krvave mostove. Nije
da su Parižani mirnija čeljad, daleko od toga, ali nekako su uspjeli
ostaviti i ponešto dobrog iza sebe. Ovo je jedna od skrivenijih stvari,
nisam ni znao da su ti kanali tako dobro povezani i dan danas.

U blizini je i druga vrsta veze: ovo je Gare d'Lyon, s koje se kreće u
smjeru, pogađate, Lyona. Zanimljiva zgrada.

Zgrade bez ljudi nisu ništa; na položaju ove zgrade su neko vrijeme
živjeli slavni tipovi kao L. Pasteur i V. Hugo...

Pada noć nad Gradom, malo romantike plus turistička atrakcija lokota za
srca:

Meni je ipak ovako draže:

Dućandžija sprema pred zatvaranje:

Zanimljivo koliko je dućana s poslugom iz Azije, čak i boulangerie... ispada da se Azijati sami i poslužuju i dolaze kao turisti, mi lokalci više nismo potrebni, osim kao hodajući muzejski eksponati.

Malo klasike...ovo sam mogao snimiti i pred 150 godina, da sam tada prolazio pored:

Gradom je uvijek lijepo prošetati, a u proljeće, u ovakvu mirnu večer,
ostavlja to poseban, gotovo meditativan dojam na šetača. Mislim da Grad
voli moju nezahtjevnost, dobar je prema meni, pokazuje mi svoje bolje
strane.


Post je objavljen 26.04.2015. u 07:48 sati.