U subotu 14. veljače 2015. na ovomu blogu napisan je post »HRVATSKI REČENO, U OVOJ ZEMLJI JE PRAVI HAOS « u kojem postu je naglašeno kako je jedan veliki hrvatski domoljub iz Republike Savske tri puta ponovio ovu riječ „haos“. Mislim da je poznavanje hrvatskoga jezika pomoglo toj osobi da ga nova predsjednica Republike Hrvatske imenuje za savjetnika za braniteljska pitanja! U tom postu ima ovaj isječak: »Ovako je jedna skupina branitelja napisala otvoreno pismo (samo dio): „U Hrvatskoj danas vrijedi načelo: pokornost pod svaku cijenu, a prema unutra generalna, paušalna i apsolutna sloboda. Dakle, sloboda je za veleizdajnike, sloboda za lijevu opstrukciju i destrukciju, a ne sloboda za hrvatske veličine i svetinje, ne sloboda za ponos i dostojanstvo svakog hrvatskog branitelja, ne sloboda za ozbiljnu, odgovornu, iskrenu domoljubnu, državotvornu i spasonosnu misao“. Domoljublje je posljednje utočište hulja, napisao je veliki Samuel Johnson još u 18. stoljeću«.
U jednom komentaru s pravom je napisano sljedeće: »''Domoljublje je posljednje utočište hulja '' , napisao je veliki Samuel Johnson još u 18. stoljeću….
Vau .... !!!! Stvarno ?? Ja mislila da je domoljublje častan poriv pojedinca koji voli svoju Domovinu .
Mea culpa
Uostalom , gornji citat nije točno interpretiran a samim tim je , iznesen u takvom obliku , znakovto zašto je tome tako .
Samuel Johnson je u stvari napisao tj. izjavio sljedeće : ''Nacionalizam je zadnje pribježište nitkova .''
Velika razlika .... zar ne .... ??« nečmenjanka • 14.02.2015. u 18:01
Pa, draga komentatorice, nije Vaša pogreška sâm komentar jer je inspiriran domoljubljem, ali nakon kratkog i dubokog razmišljanja došao sam do zaključka da nije ni moja! Ja sam domoljube imao prilike doživljavati od 15. kolovoza 1990. godine do danas (ovaj datum je određen kao početak napada susjeda četnika, prema Zakonu o utvrđivanju ratne štete: NN 61/91 i 70/91). Od toga datuma ja sam u Hrvatskoj upoznao domoljube i „domoljube“, upoznao sam što je nacionalnost, a što nacionalizam. I borio sam se s time od početka ratnih operacija na tlu Hrvatske do danas. Danas znam da je rat počeo dogovorom između tri ograničena čovjeka koji su očito ratni zločinci, da je taj rat počeo kao građanski, u pravnom i moralnom smislu, i da je bio blagoslovljen po vjerskim i sekularnim obilježjima.
Ovo busanje u prsa „domoljuba“ prilikom raznih sporednih događanja u društvu, držanje desne ruke na grudima prilikom intoniranja državne himne, pogodovanje raznim luzerima na znakovlju koje obilježava najsramniji hrvatski dio povijesti, daje mi za pravo da zaključim kako domoljublje ima dva lica. I hrvatstvo!
Ne postoji veliki i mali Hrvat. Postoji Hrvat po nacionalnosti i Hrvat po profesiji. Isto je i s domoljubljem. Postoji domoljub po uvjerenju i ljubavi prema domovini, a postoje domoljubi po profesiji. Ovoga domoljuba kojega je prepoznao i autor bloga, prepoznao je i prevoditelj Samuela Johnsona gledajući sliku na facebooku. Naime, bio je to ratni zločinac Dario Kordić vraćajući se s odslužene kazne za ratni zločin, a krdo „domoljuba“ s biskupom Košićem dočekalo ga je na aerodromu kao heroja! A on ponosan razvio i sramotio hrvatsku zastavu. To je bilo strašno!
Svi koji su opljačkali hrvatsku domovinu skriveni su iza domoljublja, pa i jedan od premijera, svi oni koji utaje porez državi su domoljubi, sve pravaške stranke koje se kite uštašlukom i veličaju Pavelića su domoljubi, a jedna stranka osuđena zbog kriminala danas s 31% potpore glasača je vodeća politička stranka u Hrvatskoj. Domoljuba u ovoj državi na pretek. Te sam domoljube svrstao u hulje koje sam spomenuo u svom postu.
A evo što o hrvatstvu u jednom od svojih eseja 1926. godine piše jedan Miroslav Krleža:
“Hrvatstvo nije Jedno Jedinstveno Hrvatstvo kao Takvo, i to je osnovno kod ovoga razmatranja. Biskup grof Drašković, koji potpisuje smrtnu osudu Matiji Gupcu, hrvatski je feudalac, a Gubec hrvatski kmet. Nema hrvatstva, koje je u stanju da pomiri hrvatskoga kmeta sa hrvatskim grofom. Ja, dakle, hrvatstvo biskupa i grofa Draškovića ne priznajem za svoje hrvatstvo, i takvo feudalno hrvatstvo, stoljećima kulturno jalovo a politički parazitsko i renegatsko, ja izrazito poričem, što još uvijek ne znači da sam i negator ‘hrvatstva kao takvog’...“
Ovdje Krležu valja osuvremeniti, jer nama je danas feudalizam predaleko: umjesto “feudalac” i “grof” stavite “kapitalist” i “bankar”, a umjesto “kmet” čitajte “radnik” ili “dužnik”. I gle: odjednom više nije 1926. nego 2015. godina. (Ovaj isječak iz eseja je izabrao i oplemenio Damir Pilić u Slobodnoj Dalmaciji 4. travnja 2015.)
Post je objavljen 25.04.2015. u 20:33 sati.