Marketing
Zemlja
Zelenim proplancima želim ići, osjetiti vjetra dah na koži...
Želim gledati svoj obraz u najčišćem jezeru nad kojim budno stoji planina
I pazi na svaki i najmanji titraj koji bi mogao poremetiti njegov mir...
Nadmoćno stoji i pazi kao što majka osluškuje novorođenče kad spava...
Želim sjediti na travi čistoj i mekoj kao runo mladog janjeta,
Gledati srnu kako mirno prolazi kroz obližnju šumu, a slijedi je malo meko stvorenje,
Još nesvjesno Života, ali bezbrižno...
Leći na travu, gledati oblake čas tanahne, čas pune kako mijenjaju svoj izraz.
Osjetiti dolazak kiše na koži bilo bi predivno, nogama bosim bojažljivo gaziti livadama pomalo namočenim vodom, dovoljno da mi zablati noge i spoji me sa Zemljom.
Spoji me sa Majkom koja nas hrani, odijeva i održava Dah života...
Tom istom Zemljom koračali su naši preci boreći se za opstanak,
Ali za razliku od nas, cijenili su svaku biljčicu koju im je Zemlja uzgojila, uživali su u ljepoti i toplini svake zrake Sunca, bili zahvalni na svakoj kaplji vode...
Da mi je koračati njihovim stopama, probudila bi iskru Sjećanja u Sebi...
Probudila bi mudrog Starca satkanog od prošlosti.
Zar je ljepota odsječeno drvo, napola ranjeno koje stoji još uvijek krvareći?
Zar je ljepota magla od smoga u gradovima, mrtva jezera, nečiste rijeke?
Mudri starac koji je njegovao i poštivao svako drvo kao najboljeg prijatelja,
koji je zahvalno gledao svoj odraz u najčistijim rijekama, poslan je u zaborav,
čuči zarobljen u bodljikavoj žici pohlepe i egoizma u svakome od nas...
Pogledaj oko sebe! Osjeti ponovno zahvalnost i probudi starca...
Post je objavljen 24.04.2015. u 20:28 sati.