Nekad sam se puno lakše i češće ljutila. Lakše sam planula, zamjerala sam svašta nebitnim ljudima, brinula se što će nebitni ljudi misliti, reći, govoriti. Danas sam to prerasla, i to zahvaljujući isključivo troipolgodišnjem radu na sebi (uz stručnu pomoć, naravno); radu koji je uglavnom bio težak i bolan, i samo rijetko jednostavan.
Nakon te tri i pol godine mogu reći da sam puno bolja u svom poslu, sposobna sam izbaciti sve iz glave i posvetiti se u potpunosti djeci kojoj predajem. Shvatila sam da i u dane kad mi se ne da ujutro iz kreveta, a ipak se na kraju natjeram, ta mi djeca - mladi ljudi, točnije - uvijek poprave raspoloženje i oni su zapravo i jedini razlog zašto radim to što radim.
Osim toga, nakon te tri i pol godine konačno sam uspostavila odnos sa sestrom kakav nikad prije nisam s njom imala, i iako se rijetko vidimo, sada se poprilično dobro kužimo.
Tri i pol godine trebalo mi je da se prestanem smatrati najvećim gaborom koji postoji i da se prestanem iz dna duše mrziti.
Tri i pol godine trebalo mi je da svom psihijatru ispričam o traumi koju sam doživjela u djetinjstvu i da priznam i sebi i njemu da mrzim svoju mamu. I nakon tog priznanja... prestala sam je mrziti. Nisam je još prihvatila, ali na na dobrom sam putu.
I onda, nakon svega toga, naiđe netko tko mi želi dobro i tko se voli igrati mog psihijatra (iako sam mu izričito rekla da prestane to raditi) i optuži me da sam emocionalno na razini tinejdžerice, da nemam empatije, da nisam sposobna razmisliti o tuđim osjećajima. I, da - da patim od zaljubljivanja. Smatra da moj psihijatar ne radi dobro svoj posao jer je moj problem, eto, očito u tome što sam sa 33 godine zapravo još tinejdžerica i moram se zaljubljivati i moram biti u centru pažnje.
Slušaj me sad dobro. U cijelom svom životu istinski sam bila bliska jedino sa svojom S., koja zna 99% stvari o meni, koja je bila sa mnom u najgorim trenucima i za koju bih ja napravila što god bi trebalo; sa I. koja ne zna toliko puno ali je moj alter ego i kuži me strahovito dobro, i sa D., koji zna 100%. On zna i ono što ja ne znam. Ne procjenjuj me po toj godini dana koliko me ti poznaješ i ne igraj se psihoanalitičara. Za takve bih se stvari itekako mogla naljutiti. You don't get to call me a whore. In any sense of the word.
Post je objavljen 24.04.2015. u 15:14 sati.