Marketing
Općinjena Silente svijetom
Kakav je ovo dan bio!
A sve zbog jedne pjesme....tko bi rekao da jedna naoko tako nevažna stvar može uzdrmati emocije iz temelja. Od jutra sam čekala samo jedno, najavljenu premijeru nove pjesme Silentea. Radila sam svašta, bila u trgovini, šetnji, obavila sve moguće kućanske poslove samo da mi vrijeme prođe što prije. Znam da to zvuči prilično glupo i pomalo djetinjasto od mene. Ali ja mjesecima, svakodnevno slušam samo njihove pjesme, jer su mi hrana za dušu u svakom pogledu...i danas konačno, nova pjesma, nešto što još nisam čula i ja sam bila užasno uzbuđena....
...i pomalo me bilo strah. Nekada, kad nešto jako željno iščekuješ, bojiš se razočarenja. Da neće biti tako dobro kao što se nadaš, da će ti razbiti iluzije o njima. I onda sam, prije slušanja pjesme, pročitala tekst...i oborio me s nogu....
I od tog trenutka bila sam sigurna, pjesma će mi se svidjeti....trebalo je samo pričekati taj trenutak kada konačno mogu čuti zvukove koji prate ovako savršene, intenzivne i moćne stihove....
Toliko priče, toliko filozofije, zbog jedne pjesme? Malo ludo, jelda? Ali, kada ta pjesma pripada ljudima kojima se divim iz dana u dan sve više zbog njihovih pogleda na život, zbog te neizmjerne iskrenosti, i kada su oni, baš oni, zaslužni za to što se konačno opet osjećam "živom" i život je opet dobio smisao - tada to više nije samo još jedna nova pjesma. I sa istim žarom i nestrpljenjem čekam i ostatak drugog albuma.
I mogu ja tu pričati i pisati dok ne puknem zašto ih toliko volim, i možda me nitko neće razumijeti. Razumijeti će me samo oni koji dijele moju ljubav, koji su u njihovim pjesmama čuli isto što i ja. Danas dok sam čitala komentare i reakcije na pjesmu, htjela sam da bude što više komentara, da im što više ljudi napiše kako je pjesma super, kako ih vole..
Ako sam se ja pribojavala reakcije ljudi, kako je tek njima?
Može li itko shvatiti kako se moraš osjećati kad napraviš nešto, napišeš pjesmu, i ta pjesma je dio tebe, dio tvoje duše, i onda sa strahom taj dio sebe pružaš na dlanu ostalima, i silno želiš da svi shvate što si htio reči?
I dok objašnjavaš ostatku svijeta koliko ti ta pjesma znači, glas ti drhti?
Puno se emocija slilo u mene danas. Od straha, neizvjesnosti, nestrpljenja, uzbuđenja i na kraju neizmjernog oduševljenja i divljenja....Sve su to dobre emocije, što god mislili. Čak i strah. Dobro je osjećati. Dok osjećamo znači da smo živi. Srce kuca kao ludo, gori od uzbuđenja, od sreće, od straha....a u isto vrijeme sam savršeno mirna. Jer sam sretna.
Predivno je biti sretan zbog nekog drugog. To se zove ljubav. I nemojte me krivo shvatiti. Jer voljeti se može pjesma, ideja, a ne samo osoba. Može se voljeti jedna predivna priča koja je počela jednom posebnom pjesmom, i ovih dana dobija svoj nastavak....i ja se nadam da će ova priča imati još puno nastavaka, jer oni nam žele još puno toga ispričati. A na nama je da ih otvorenog srca saslušamo....
Neće rijeka zrakom teći - Silente
Post je objavljen 23.04.2015. u 20:04 sati.