Pričat ću ti jednog dana o izgubljenom Suncu u sjeni Mjeseca i lutanju neprhodnim puteljcima vlastite nemoći.
Miris lavande širio se poljima, toplina je zagrijala hladni dah iznad usana.
U tom trenu je i Svemir zadrhtao.
Još nikad nisam toliko osjetila taj drhtaj cjelokupnog postojanja, kao tog trenutka.
Pričat ću ti o danu, kad se Sunce izgubilo i zalutalo u sjenu Mjeseca.
To su bila vremena mlade sudbine i potrage za srećom, to je bilo vrijeme zanesenjaka, mistika i duševnih pustinjaka, to su bili dani, lijeni, sneni, neprolazni.
U tim trenucima, živjela sam kroz više svjetova, a sjena Mjeseca privlačila je kroz vatru svog postojanja, odbijala kroz led svog srca i zarobljavala kroz istinu svoje istine.
Ruže su se povijale tamo gdje je njegova duša zastala, a izvor nije izbistrio kapljice, dok se njegove plave oči nisu otvarale.
I Sunce je zastalo na tren privučeno sjenom tog poluludog Mjeseca, izgubilo se, zarotiralo je nemir iza mirnog čela i opet je Svemir zadrhtao.
Mirni oceani želja ostali su premirni, da bi se osjetili u pulsiranju dalekih zvijezda.
I dalje se osjete tektonski pomaci nemira iz Svemira i dalje se osjeća vlastita nemoć, puteljici nisu zarasli, lutanja zovu umilnim pjesmama nevidljivih sirena.
Ruže su uvenule.
Njegova duša stoji.
Izvori su mutni.
Njegove oči su zatvorene.
U tom trenu, sa svog izvora razbistrila sam pomućene kapljice, a ruže su ponovo zamirisale, jer su se druge plave oči otvorile.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-83-8
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.