Marketing
Nije bitno gdje si bio već kamo ideš.
svako putovanje je lijepo putovanje. Ja putujem već 15 godina i nigdje do sada nisam stigla. Ostvarila sam pokoji cilj,nekoliko puta pobijedila sebe,upoznala divne osobe koje će izrasti u divne ljude,ali imam osjećaj da mi nešto nedostaje,da se ne osjećam ispunjeno. Bojim se da ću u budućnosti biti jako ogorčena i nesretna osoba zato što sada već počinjem davati takve znakove ponašanja. Uvijerena sam da me nitko ne poznaje,možda zato što ni ja sebe samu ne poznaje i ne razumijem. Ponekad se jednostavno osjećam kao da ne pripadam ovom svijetu niti generaciji, i samo mi odjednom dođe misao da sam stvorena da mijenjam svijet i da budem nešto više od običnog čovjeka koji živi svoj život. Ja zaista vjerujem u izvanzemaljska bića i ponekad se zapitam imaju li oni utjecaja na ljudsku rasu,možda baš upravljaju ljudskim mislima i tjeraju ih da vjeruju u različite činjenice,kao na primjer da su smrtni ili da su nevažni.? Znam da u svoj život pretvoriti u nešto bitno i da neću samo tako krasti Bogu dane,zato što me je to potpuno obuzelo i nije da ja to želim ili ne želim,ja to jednostavno osjećam.
Još od osnovne škole sam bila drugačija i po izgledu i po osobnosti i razmišljanju. Uvijek sam se sa svima slagala ali nikada nisam imala najboljeg prijatelja,ne zna zašto,nekako sam uvijek bila dovoljna samoj sebi,čudno, zar ne? Događale su mi se situacije u kojima sam ostajala sama,to mi se zapravo i danas često događa,ali danas shvaćam da biti sam ne mora značiti usamljenost. Djeca me nisu voljela zato što sam imala svoj stav koji oni nisu mogli mijenjati i možda zato što sam uvijek bila neovisna pošto nikada nisam imala najboljeg prijatelja nisam niti morala stalno trčati za nekime. Onda je došlo vrijeme kada sa se trebala upisati u srednju školu. Teško mi je palo rastajanje od staro razreda. Ne zato što su mi bili dragi,već zbog straha od novih poznanstva i upoznavanja. Inače sam grozna u poznavanju i ne znam što trebam reći pa ili izbjegavam takve situacije ili idem glavom kroz zid i napravim budalu od sebe. I tako je u moj novopečeni razred ušlo 4 dečka i 20 djevojaka. ure su stvarno tako osjećajne,predivne,duhovite,ma predivne,totalna suprotnost od onih ljudi s kojima sam se družila,sve su one posebne i sve me iskreno nadahnjuju i volim ih promatrati i razmišljati o njihovi mislima o tome tko su oni zapravo,što rade u slobodno vrijeme,što misle o meni,kakva su im očekivanja od života i mnoge druge stvari mi prođu kroz misli u sekundi,bojim se da ih ne izgubim,i onda se previše zadubim u svoje misli i samo tako sjedim i promatram ih tako dok me one ne primijete i onda se posramim i prestanem. Jednostavno ne mogu zamisliti svoj život bez njihovog prisutsva više niti dana,toliko me učine pozitivnom i učine da se smijem samo zbog činjenice što sam napokon upoznala osobe koje su skroz drugačije od onog što sam očekivala. Jednostavno mi je drago što s njima dijelim ovo nebo i zvijezde i sve...
ne znam što više reći.
to je moje putovanje,veselim se nastavku,jer čovjekovo putovanje nikada ne staje.
DNEVNA DOZA INSPIRACIJE:
Post je objavljen 22.04.2015. u 22:45 sati.