Bakarski prezidi su neobjašnjivo zaboravljeni kulturno-povijesni spomenik seljačke ruke.
Smješteni na sjeverno-istočnoj strani Bakarskog zaljeva plod su nadrealnog pothvata da se strma kosina pretvori u suhozidne terase za plodnu zemlju koja je dovezena iz unutrašnjosti ali i sa Krka, kako su nam dali do znanja Poljoprivredne zadruge Dolčina s Praputnjaka.
Takala, toponim koji znači točila, su označena u crnom kvadratu kako bi se dobio dojam koliko je to veliko, a na satelitu malo i razmjer koliko je toga bilo u prošlosti obrađeno.
Praputnjak kao i okolna mjesta (Krasica, Hreljin, Zlobin) koja gravitiraju zaljevu duguju razvoj gradnji ceste Karoline koja je povezivala Bakar sa Karlovcem. Gradnja je trajala od l725. do 1732. godine te je stanovništvo nagrađivano parcelama za gradnju kuća i tada nastaje današnji linijski oblik naselja. Marija Terezija je u drugoj polovici 18.stoljeća potakla vinogradarstvo tako što je donirala bakarske kose pustopoljine seljacima.
Ovdje ostavljam link s povijesti onog koga zanima.
Zadrugari iz Dolčine na delu,
Prošle subote i nedjelje je bio već sada četvrti i tradicionalni susret obnove bakarskih takala kojima se članovi Dragodida rado odazivaju.
Iako je subota bila kišna i provedena u bočanju sa praputnjarskim pravilima, nedjelja je osvanula okupana suncem te su se grupe podijelile na različite djelove već ponovo obnovljenih takala.
Barba koji se čitave godine brine za trsove.
Nalazi se terasa koja je pokrivena makijom koja se treba posiječi. Tamo gdje podzid ima trbuh ili se već urušio potrebno je skinuti kamenje (i premjestiti ga na jedini slobodnio dio uz rub sljedećeg podzida) do kamenog živca (koji izvire svukud pomalo) i nadovezati se na njega slažuči kamen. Dolje idu uvijek najveći komadi kako se ne biste trebali naprezati da blok od 150 kila podižete na peti red.
Bez pralice nema kruha - da parafraziram Arhimeda.
Dvije ceste i more odaju krivi dojam da je sve blizu, a zapravo je vrtoglavo.
Mozaičar Matko Kezele je pak uvidio da je ono što on slaže u zanatu isto kao i suhozid na neki način.
Kratki predah nakon marende.
A ima se što i vidjeti!
Ulaz u zaljev čine kostrenski poluotok i kraljevička rivijera. Ispred ljevo se mogu vidjeti rt-ovi uvale Sepen i Tramuntana s Belim do Predošćice u daljini na Cresu.
Koliko još toga ima za učiniti. Prema Bakarcu su svi podzidi zarasli.
Na kraju dana nas je dio domaćina dočekao s roštiljem i raznim delicijama poput vina, kolača i orehnjače koje smo toliko pohlepno popili i smazali da nije bilo vremena ni za sliku.
I ovdje je ruka bila brža od oka.
ps. pridružite nam se na Zagrebačkom Velesajmu na sajmu Zelena Gradnjaod 22 do 25.4.
Post je objavljen 22.04.2015. u 13:17 sati.