Osjecam se kao ovca.
Ovca za klanje.
Koju svi promatraju u toru.
I sutra cu opet raditi, za ono sto pojedem... ja sam rob. Rob kao i svi robovi prije i poslje mene, a misleci da sam slobodan covijek.
Tu. Ovdje, cu veceras i opet zaspati sanjajuci da sam samo ovca koja je vjerovala i mislila da postoji slobodan covijek.
Mozda sutra i ne budem vidjela Nove i ljute Aute. Mozda sutra i pomislim da i ja imam mogucnosti Covjeka koji ima svoj sigurni i topli dom. Mozda sutra nestane sav avet koropracijie, izurpacije. Mozda...
Ipak uzimam pravo i pisem. Kao covjek ovca.
Koji vidi i nevidi. Zna i nezna.Cuje i necuje.
Dokle?
Zasto?
Cemu sve?
Zar nismo svi mi jedno, i zar nismo svi Mi prasina svemira? Zar necemo svi mi posati nekad jedno, i zar necemo svi mi nekad postati prah?
Cemu sve!?
Cemu!?
Za ono malo zemlje u ustima na kraju?
Najedite se, dabogda bili siti!
Pojedite i Zemlju i Mjesec i sve planete nama poznate i nepoznate.
Mozda onda nadjete mir, mozda onda vidite da covjekov zivot je djelo stvoritelja svega vidiljivoga i nevidljivoga. Mozda onda skuzite da porse,bmw i ostale blagodati sistema nemaju znacaj.Ili prodajte dusu stvoritelju svemogucem.
Ja sam veceras ovca. Bila, jesam i bit cu. Ovca koja sve vidi, sve zna. Ali ipak zadrzaje pravo na svoju dusu.
Rob =)
By H.....
Post je objavljen 21.04.2015. u 20:58 sati.