Nakon dugo vremena došlo je i vrijeme da se uhvatim pisanja bloga. Zar ne :)?
Iako sam već polako i zaboravio sve događaje u proteklih dva mjeseca ali pokušati ću se prisjetiti.
Ispitni rokovi u drugom mjesecu su uspješno prošli za oboje te si krajem mjeseca trebala doći. Nažalost, to se iskompliciralo jer mi je u to vrijeme baka preminula.
Iako je situacija u kući bila prilično loša i tužna, ipak si došla i zbog toga sam bio puno sretniji.
Po prvi puta si došla direktno linijom u moj grad te sam te ja dočekao autom. Čim smo se vidjeli odma smo se nasmijali i poljubili, te zaputili prema mojoj kući.
S obzirom da se dedina i bakina kuća u kojoj smo uvijek bili prodala, bili smo u mojoj sobi.
Prvo smo malo pričali sa mojima, a zatim se otišli odmoriti u sobu. Ostatak dana smo proveli uz poljupce, smijanje i maženje.
Navečer smo išli kod prijatelja u Osijek, jer smo već sutra s njima putovali za Beograd. Putem do tamo išli smo autobusom i tramvajem. Bilo je komično voziti se tramvajem i „umirali smo od smjeha“ cijelim putem.
Kod prijatelja smo se zezali, pili i igrali „domaći“ alias. Nakon zabavne večeri išli smo pokušati malo zaspati. U stanu je bilo prevruće, a trosjed prilično „tvrd“ tako da je bilo gotovo nemoguće zaspati. U pet je već zvonio alarm te smo čak ponešto i uspjeli odspavati. Taksijem smo došli do Zrinjevca odakle je bio pokret za Beograd.
Za tri sata smo bili u Beogradu i imali smo lokalnog vodiča. Na našu sreću, vrijeme je bilo sunčano i toplo.
Prvo smo obišli Hram Sv. Save, Crkvu sv. Marka i ostale crkve, a kasnije se popeli na Kalemegdan. Kalemegdan je predivno uređen te se sa njega vidi cijeli Beograd. Tamo mi je bilo najljepše i osjećao sam se kao u raju. Bio sam jako sretan što sam sa svojom ljubavi, te sam ju stalno ljubio, držao za ruku i „ostale lijepe stvarčice“ na što je ona bila poprilično pozitivno iznenađena.