Vrijeme leti. Već je iza nas i treća vazmena nedjelja.
Danas kao da i mene drže osjećaji tuge poput Jeremije i plačem nad svojim narodom.
U utrci za položajem i brigama, kojima puštamo da stvaraju maglovite i nejasne ciljeve u naše dane života.
Gdje je nestala u nama uskrsna radost, garancija Boga, naša sigurnost u izrečene riječi našeg Spasitelja" Ne bojte se ,Ja sam s vama u sve dane života".
Nije lagano izdržati budan i moliti, nadom ohrabrivati svoje slabe ljudske snage, kad sve izgleda nemoguće promijeniti. Kad postoje ljudi koji su izabrali drugačije putove, poput onog vladara koji je izgradio svoja skladišta s žitom i misli u njima uživati kroz dane mnoge.
Istinski život i njih će jednom pozvati da polože račun svojeg života, kao i sve nas koji se deklariramo Njegovim učenicima.
Ponekad me plaši ta silina mržnje kojom se obrušavaju na nas koji za sebe tvrdimo da smo Njegova živa crkva.
Koliko lažnih tvrdnji kao istinitih, koliko otimanja,koliko poniženja, koliko u nama straha za vlastiti život, pa poput Petra, ali bez riječi negiramo vjeru, kada živeći izvan Božje ponude stavljamo svoju slobodnu volju na prvo mjesto.
Znam da smo samo ljudi koji su slabi, kojima je blještavilo svijeta (moć,novac,neodgovornost) jako primamljivo.
I sebi ponavljam iste gore ispisane riječi, ispitujem svoju savjest prema izvornoj mjeri koja nam je objavljena.
Uz svu bol što se obitelji rastaju, što se truje duhovni odgoj mladih, gazi dostojanstvo, što se razbija zajedništvo, vjerujem u pobjedu Istine, u pravedni sud, u život budućega vijeka, na ovim našim prelijepim prostorima, natopljenima krvlju nevinih, natopljenom krvi nerođene djece ubijane bez prava na obranu.
Vjerujem u općinstvo svetih ,uskrsnuće tijela i život vječni po zamisli Oca Stvoritelja.
IŠ-m
Post je objavljen 20.04.2015. u 22:20 sati.