Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/suzanagubina

Marketing

Kako misliš - opet Silente?






Strpljenja, Suzi, strpljenja...

A kako biti strpljiv kad nešto toliko iščekuješ?
Već danima očekujemo taj trenutak kad će nam konačno objaviti službeni datum izlaska albuma....znam, znam, koga briga? Jelda? E pa, mene je briga, jer su mi postali najvažnija sporedna stvar na svijetu.....sad još čujem da se možemo radovati i novom spotu....Radujem se kao malo dijete tim novim uzbuđenjima, radujem se novim pjesmama, onim sasvim novim koje nismo još čuli, niti na nekakvim amaterskim videosnimkama ili koncertima....Oni su uzbuđeni više nego mi, vjerojatno, tvrde da nitko na planeti nije uzbuđen poput njih, i ja im vjerujem....kad nešto radiš sa toliko ljubavi i kad u nešto uložiš svu svoju energiju i trud, onda jedva čekaš da ostatku svijeta pokažeš taj dio sebe, dio svoje duše. I premda duboko u sebi znaš da radiš nešto jako dobro, svejedno strepiš. Jer ti je stalo do ljudi, i želiš da im se sviđa ono što radiš....a ja ne sumnjam niti najmanje....znam da će nam se sviđati, i znam da ćemo sa jednakom ljubavlju slušati nove pjesme, kao što ćemo zauvijek slušati i ove "stare".....

Znam, opet ja o bendu Silente....Ali, to je jače od mene....ne možeš ne razmišljati o njima kad od jutra do mraka slušam samo njihove pjesme....ali ne samo zato...

Ne mogu objasniti tu ljubav....jer to je ljubav, koliko god čudno zvučalo. Nisam ih nikad upoznala, a čini mi se da ih znam cijeli život.

Toliko mi je blizak njihov način razmišljanja, njihov način da otvoreno kažu što misle, pa makar to i ne bilo uvijek popularno.
Oni se drže svojih ideja, i nisu spremni na kompromis. Ne kada se radi o tome da treba raditi ono što voliš, i da treba biti uporan u onome što želiš....Cijeli svoj život duboko vjerujem u to. I puno sam se puta razočarala ali nisam odustala. Ali, ono što mene fascinira što su oni tako mladi, a tako zrelo razmišljaju. I to mi daje nadu da će biti bolje, ako ima takvih mladih ljudi koji vjeruju u sebe i bore se za sebe.

Čitam neke intervjue i uvijek ispočetka se iznenadim....od kuda tako mladim ljudima, bez velikog životnog iskustva, toliko mudrosti. I toliko spremnosti za borbu? Ja im se divim. I to je ono lijepo u svemu tome....kada se diviš nekome toliko da znaš napamet što je rekao u kojoj prilici, kad već možeš pretpostaviti što će izjaviti....Iskreno, postoje neki ljudi koje viđam svakodnevno i dugo su dio mog života ali im se ne divim na taj način i nisu mi tako bliski.....Da li je to ludost? Mislim da nije....jer oni su stvarni, bez obzira što ih ne mogu vidjeti svaki dan, i proživljavaju sreću, tugu, strah, nestrpljenje, bez obzira što mi to ne možemo vidjeti.....i kad o tome razmišljaš, a želiš im svako dobro u životu, ne preostaje ti drugo nego radovati se zajedno s njima njihovom uspjehu i strahovati zajedno snjima....Srce lupa prejako sa obje strane, ja mogu samo pretpostaviti kako je njima.....

A ovo je moj način da im poručim da nisu sami, i da nas ima jako puno kojima srce kuca u njihovom ritmu.....




Post je objavljen 20.04.2015. u 20:06 sati.