Marketing
ŽENA ZNA KAD JE PREVARENA...
slika: internet
Tema, koja dotiče svaki puta najtananije strune srca i ostavlja nas, iako mislimo, da sve o tome znamo sa tisuću neodgovorenih pitanja. Žena zna, kad je prevarena.
Priča je počela u bolnici, dok sam bila na manjoj rutinskoj operaciji. Bolnica je čudesna ispovjedaonica, ako se otvorimo prema ljudima i na trenutak zaboravimo na sebe i svoje misli ugasimo na ekranu.
Doveli su me sa intenzivne, bila sam dosta neraspoložena, jer me još cijeli dan čekala infuzija, a osmijeh na lice mi je vratila žena, pored mene na krevetu. Sićušna, mala, a sve pršti energija iz nje. Optimizam je zarazan i vrlo brzo smo našle puno zajedničkih tema, a i bile smo same u sobi, kao carice. Na mobitelu uključim radio, zapjevale smo čak malo, dok nije počela pjesma tako svima poznata: “Žena zna, kad je prevarena, žena zna“...
Uozbiljila se malo. Primjetila sam promjenu, a kako osjećam vibracije ljudi, nije mi puno trebalo da shvatim kako će mi ispričati svoju priču koju možda nikom nije. Tek poslije sam saznala da i nije.
Bila sam prva koja sam poput otvorene knjige pustila, da se njena ispovijed utisne u tkivo moje duše.
Mlada se udala, do ušiju zaljubljena u svog supruga. Kako to biva na selu, (a često i u gradu), naišla je na maminog sina koji je bio većinom pod utjecajem majke. Žilava i prpošna, kakva jest, uspjela se sa njim preseliti u drugu kuću i svekrvu voljeti iz daljine, poštovanja nije nedostajalo.
Stvorili su svoje malo gospodarstvo, on je radio u dobrostojećoj fiirmi, rodilo se dvoje djece i nakon dosta godina gotovo na rubu klimaksa, začelo se i treće dijete. Iako je postojao rizik zbog neslaganja krvnih grupa, sve je teklo normalno. Ona je držala kormilo u rukama, ali bez puno kontrole nad svojom drugom polovicom. Baziralo se sve na povjerenju i iskrenosti. Kontrolu je orijentirala na neki red u kućnim poslovima i odgoju djece. Kad bi rekao da izlazi sa prijateljima na pivo, nikad se na tome nije zaustavljala.
U ormaru je sve bilo složeno na špagu. U kupatilu se znalo, veš za pranje, okretao se na krivu stranu i čekao svoj red. Možda je baš taj, za trenutak narušen red, pomogao da otkrije najbolniju točku u njenom životu: avanturu u koju se njen suprug zaletio, misleći da ona, obuzeta trudnoćom i kućnim poslovima, neće primjetiti.
Prvo je osjetila drugi miris na njegovoj košulji. Napomenula mu je to, a on je zbunjen izašao van. Drugi dan joj je pokazao muški deodorans kojeg je kupio. Bilo joj je čudno, zašto tek drugi dan to spominje?
Izašao je opet sa društvom, vratio se kasno. Umorna od poslova, zaspala je ne uspjevajući ga dočekati budna. Ujutro ga je pokrivala, dok je spavao i vidjela da ima obučenu potkošulju, ali naopako. Končići su se povezivali.
Kad se probudio reče joj, da ga je policija malo ulovila, dobio je kaznu, malo je više popio, baš kraj bircuza gdje je bio sa kolegama.
Uplatnicu joj nije pokazivao. Sasvim slučajno ju je našla u pretincu auta, zguranu negdje ispod drugih papira. Po njoj je vidjela, da je kazna dobivena na sasvim drugom mjestu, pored kuće gdje živi njegova poznanica iz firme.
„Zar ona?“, pomislila je, “Ona koja mi ni po izgledu ni po nivou nije do koljena, praznoglava radodajka?“
Osjećala se duboko, duboko poniženom, dok je pričajući došla do tog trenutka, počela je jecati od plača. Slike su se nizale, sasula mu je činjenice u lice, ali on nikad nije htio priznati kako je to učinio. Kažu,da je ženska intuicija nepogrešiva... i jest..
Kad žena voli, osjeća svaki titraj voljenoga bića uz sebe, kada se događaju promjene, postaje kao životinjica, uključi sva svoja osjetila, prepoznaje mirise, disanje, reakcije lica, najviše pogled očiju, oči sve govore. Tisuću puta mi je ponovila da je prešla preko toga, ali zaboravila nije. Nisu uspjeli nikako više svoj odnos učvrstiti do kraja. Kad razbijenu vazu pokušaš sastaviti, ona služi samo za ukras, vodu više ne može držati i samo umjetno cvijeće može u njoj prebivati.
Pronašla je na nekom forumu prijatelja, zaista, samo prijatelja. Noć prije operacije bila je preplašena, do neba i nije ju nazvao suprug, nego taj prijatelj. Cijelu noć ju je hrabrio. U džepu ima dva mobitela, jdan za supruga, jedan za njega. Kaže, meni treba prijatelj, a ovaj, kojeg sam dobila slučajno, moja je srodna duša. Kad god mi je teško, pošalje poruku, naši razgovori me opuštaju, ali ne daj bože da se sazna za to. muž je ljubomoran, zla bi bilo.
„Morat ćeš biti majstorica kad se vratiš, da žongliraš na dvije žice odjednom“, rekoh joj, “....samo ispod jedne je mreža, ispod druge bezdan, možeš li ti to?“ pitala sam je.
Reče mi, da ne bi svog supruga prevarila i da je sad taj prijatelj zamoli za fizički kontakt, prekinula bi sa njim. Znam i istinu, da iz takvih dubokih veza, fizički kontakt neminovno dolazi, jer tijelo svoje traži, srodne duše se spajaju u potpunostikada se tijela osjete do kraja.
Tko kaže da se to može razdvojiti, mislim da griješi. Ili ne? Tek u dimenziji bez tijela možemo govoriti o tome.
Došlo je vrijeme posjeta. Iznenadila se kad joj je prijatelj javio, da će doći rano, prije svih i došao je. Popili su kavu iz automata, dugo u holu pričali. Vratila se u sobu kao da je oreolom okružena.
Kasnije su došli njeni, djeca poodrasla, osim najmanjeg kojeg otac grli i ljubi kao i drugu djecu. Vidim da ih voli, ali prema njoj, gotovo da osjetim hladnoću. Poljubi je u obraz, zagrli, ali sve to tek je dio nekog reda kojeg drži-radi reda.
Žena zna..
Da li će pustiti vremenu da zaliječi, ne znam, jer mi se čini da je rana preduboka.
Opraštanje? Da, ali uz iskrenost s obje strane. Ovako, jedna neiskrenost, povukla je drugu, sada ona ima tajnu koju on ne smije znati i vrzino kolo se zapetljalo bez nade, da će se otpetljati.
U svakom slučaju vjerujem, da je ovo tek jedna kap u moru životnih priča, a ocean je velik, nezamislivo velik i čeka da ispriča svoje neispričane priče.
Post je objavljen 04.11.2019. u 20:53 sati.