Marketing
polupani lončić(i)
Nedavno mi je, na obiteljskom okupljanju Petra, 5-godišnja kćerkica moje nećakinje Jelene, spomenula igru koja se zove upravo tako - 'Polupani lončići'. 'Polupani lončići' su spoj 'žmire' i 'vije', igra je to koju je znalo i igralo svako dijete iz moje generacije, pa čak još i iz generacije Petrinih roditelja.
Današnja djeca tradicionalne dječje igre na otvorenom poput 'Polupanih lončića', 'Ringe, ringe, raja', 'Neka bije, neka bije' i 'Crvena kraljica 1, 2, 3' obično nauče u sklopu neke akcije za očuvanje tradicije u vrtiću, školi ili na nekoj foklornoj smotri. U mehanizmu spontanog generacijskog prenošenja kao da je puknuo nekakav kotačić. Uostalom, kad se zapitam - kada sam zadnji puta vidjela djecu kako na ulici skaču 'Školice', preskaču vijaču ili pikaju klikere - odgovor je - jedva da se mogu sjetiti. Uostalom, današnja djeca se više i ne igraju na ulici, čak ni u mojoj maloj, relativno mirnoj periferijskoj ulici. Igre koje su bile dio djetinjstva moje generacije izgubile su trku s tabletima, pametnim telefonima i videoigricama. Čak i naša petgodišnja Petra, čiji roditelji nastoje ograničiti njezino vrijeme pred televizorom i za tabletom, Petra koju roditelji vode i u park, na gljivarenje i na planinarenje, na stvarne izlete a ne a ne samo na izlet u AvanueMall, ipak je spretnija u tipkanju po tipkama telefona i računala nego u trčanju, brže se vere s nivoa na nivo virtualne igrice nego na grane drveta. Kao i cijela njezina generacija.
Ja sam samo 'digitalni imigrant', jezik virtualnog svijeta koristim onako kao što to čine pridošlice u stranu zemlju, pridošlice koje se na stranom jeziku mogu čak i relativno dobro sporazumijevati, no i dalje razmišljaju na svom materinskom jeziku. Svaki će pravi 'digitalni domorodac' u načinima moga surfanja po bazama podataka, moga 'bloganja', 'uploadanja' , 'downloadanja' i 'chatanja', u mojoj skeptičnosti prema wikipediji, u odbojnosti prema internetskim skraćenicama i demodiranom insistiranju na korektnom citiranju internetskih izvora prepoznati 'strani naglasak'. I vjerojatno će pomisliti, čak i ako to pristojno prešuti, da polupane lončiće ne vrijedi lijepiti. Iz njih se mlijeko davno prolilo, a tko danas plače za prolivenim mlijekom. Današnja djeca, koja na gramofonsku ploču i VHS kazetu gledaju kao na neku arheološku iskopinu, vjerojatno će se s istom nostalgijom koju osjećam ja, sjećati igrica svoga djetinjstva. Djetinjstva u koje 'Polupani lončići' dospijevaju samo kao krhotine nekog prošlog vremena.
Post je objavljen 20.04.2015. u 08:17 sati.