Danas sam imao zadovoljstvo biti sudionikom u jednom razgovoru u kojem je nekolicinu nas svojim mislima počastila i jedna visokoobrazovana osoba.
Pa je ta visokoobrazovana osoba izrazila čuđenje kad je čula da sam objavio svoju knjigu, a ostala totalno zaprepaštena kad je čula i da sam se aktivno uključio u politički rad.
Prvo me upitala koja je tema moje knjige, pa kad sam joj objasnio da su to u biti moji konobarski i radnički memoari kroz humor i ironiju, te politička gledišta sa debelim slojem satire, nije joj bilo jasno što bi to moglo biti zanimljivo u životu konobara i radnika.
Odgovorio sam joj neka kupi knjigu pa će saznati!
A zatim me ta osoba upitala zašto mislim da bih se ja, običan konobar, mogao baviti politikom.
Moj odgovor je bio slijedeći: zato jer imam muda!
A zatim sam nadodao kako je vjerojatno takav rječnik i očekivala od jednog šljakera srednje stručne spreme.
I krenuo s opširnijim objašnjenjem:
- rekao sam da je i meni laiku jasno što ne valja u ovoj državi: preljevanje vlasti između dviju stranaka koje nemaju hrabrosti napraviti nužne rezove u administraciji, jer su u toj administraciji njihovi uhljebi
- da se sva trenutna politika svodi samo na međusobno prepucavanje čelnika dviju (zasada) najvećih stranaka, a ne rješavanju gospodarskih pitanja, a u tu igru se sad uplela i Kolinda igrajući se Predsjednice
- da mito i korupcija neće moći biti istrijebljeno dok se sa scene ne maknu oni koji ne samo godinama, već i desetljećima muzu državni proračun za privatne potrebe
I rekao sam toj visokoobrazovanoj osobi da ja imam muda to reći, da sam to rekao i u knjizi, da to govorim na svom blogu, i da to govorim sad njoj, i reći ću svakome, jer ne moram strepiti da ću inače izgubiti fotelju, članstvo u nekom odboru, niti biti u strahu da ću se zamjeriti nekome o kome ovisi moja uzlazna karijera, jer ja niti nemam političkih ambicija globalnih razmjera.
Ja govorim ono što mislim, pišem ono što mislim, a tako ću i dalje, a tako i želim dalje.
Ponosam sam s tim što sam postigao u životu, imam dvije kćerke koje učim da budu kao i ja, da stoje iza onoga što su rekle, da brane svoje mišljenje, da cijene tuđi stav, ali neka se ne boje i ne srame iznijeti svoj!
I rekao sam da mi je zadovoljstvo kad mogu drugima, pa i visokoobrazovanima, pokazati da i ja imam svoje mišljenje, da i ja znam misliti svojom glavom, da i ja imam utjecaj na izbor, i da sam odlučujem što ću misliti, reći i napisati.
Rekao sam i kako među tim mojim mislima sigurno ima i dobrih, kad ih nalazim na internetu gdje ih drugi plasiraju kao svoje, stavljajući svoje ime u potpis pod moje misli.
No kad te potkradaju, to znači da vrijediš, ne materijalno, već intelektualno, pa makar si samo SSS!
O da, bilo mi je zadovoljstvo danas!