Pomalo rezignirano sijedim na trosjedu i buljim u TV ekran. Čujem te kako se vučeš po stanu i tada, posve neočekivano sjedaš pokraj mene. Na televiziji upravo prikazuju dokumentarac o lavovima koji proždiru neopreznog posjetitelja Zoo vrta. Žrtva gladnih lavova nije Hrvat, a nije čak ni bijelac pa ne osijećam neku osobitu empatiju. Iznenada , stavljaš mi ruku na bedro. Nakon mog upitnog pogleda ruka ti počinje kliziti gore-dole po ofucanim hlačama tute koju sam kupila još negdje 90-tih. Tvoja stara i zgužvana ruka sada već pokušava skinuti hlače s mene i ja kooperativno podižem stražnjicu i u panici se pokušavam prisjetiti koje sam gačice jutros navukla na sebe. Dobro je, ukazuje se tigrasti uzorak najnovije kolekcije - sve po 12 kn. Sad već razodjevam i ja tebe, a negdje iz daljine dopire rika lava kojeg pokušavaju uspavati. Tada iznenada počinješ krkljati i ja naivno, prvih nekoliko trenutaka mislim da je u pitanju erotski zanos. Kad si se strovalio na mene i umirio se, shvaćam da je možda ipak u pitanju problem kardio-vaskularne prirode. Kasnije u bolnici nakon uspješnog oživljavanja priznao si mi da si popio duplu porciju viagre. A ja..., ja se ne nosim baš najbolje sa grizodušjem. Nakon 30 godina braka ti si radi mene, svoje zakonite supruge, popio te vražje tabletice.
Post je objavljen 18.04.2015. u 20:21 sati.