Poslije porodice koja je osnovna ćelija društva, drugo okruženje u kojoj mladi provode najviše vremena jeste škola. Zbog svog izuzetnog značaja i obaveze koju nosi sa sobom, školu prati i odgovornost da adekvatno radi s mladim ljudima, a sve u cilju što boljeg odgoja. Naravno, kada kažem škola mislim na sve uposlenike škole, od menadžmenta, pa sve do profesora, odnosno, nastavnika.
Mnoga djeca se upravo u školi suočavaju s prvim obavezama što im predstavlja drugačiju situaciju od one na koju su navikli u porodici. Sve to može izazvati različite pojave kod učenika: bilo one pozitivne ili negativne.
Djetetu kojem ranije nije bila usađena ljubav prema školi, učenju, pisanju, čitanju itd. može predstavljati problem što se naglo susreće s tim. Česte su situacije u kojima baš iz revolta djeca ne žele raditi to, nego ometaju druge kolege. Upravo to može biti početak agresivnog ponašanja koje može dovesti i do vršnjačkog nasilja.
U kasnijem školovanju, kada učenik pređe s razredne na predmetnu nastavu mogu se desiti različite situacije jer učenik više nema učitelja koji ga nadgleda i prati njegovo ponašanje čitav dan. Sada to radi više nastavnika, ali u kratkom vremenskom periodu, tako da se i ne mogu primijetiti određene devijacije na pravi način.
Učenik se u školi susreće s društvom koje mu često zna biti zanimljivije od situacije u porodičnoj atmosferi. Iako je prisutan i pozitivni vršnjački utjecaj, negativni vršnjački utjecaj može ostaviti katastrofalne posljedice po mladu osobu. To može dovesti do toga da učenik ne izgradi vlastite stavove, da stalno bude povodljiv, a to onda može dovesti i do mnogo većih problema.
Škola kao odgojno-obrazovna ustanova mora raditi u skladu s njenim zadatkom kako bismo u budućnosti imali što manju stopu vršnjačkog nasilja. Vjerujem da nam je to svima cilj.
Post je objavljen 14.04.2015. u 12:20 sati.