Marketing
Žao mi je, ali više ne plačem
...
Žao mi je što ne znam biti tužna s tobom
Što ti zapravo nisam napisala veliku pjesmu
Što sam tako brzo zaboravila kako se gradi spomenik ljubavi
ni iz čega
A još uvijek ne znam kako se gradi iz nje
Što nam nikad nisam izmišljala bolju istinu
Što sam izgubila i bogomdani talent za dramu
Pa nas ni jednom nisam približila kraju
koji bi nas morao pridobiti na bolji početak
Što ne bježim
Što ne nasrčem
Što ti skroz nesportski „puštam“
Žao mi je i što noću ne gledam u tvoje lice
Što kraj tebe spavam mirno
i sanjam kao svaka normalna žena
Što svoja jutra ne čuvam kao tigra na svilenoj uzici.
Što apsolutno ne želim da me razumiješ ili nedajbože – shvatiš
moju bajku
Što nisam poželjela da mi napišeš pjesmu zbog koje ću si zavidjeti
Što najviše volim kad mi kažeš da sam bedasta
Što mi je flah ravno to da pojma nemaš što se krije u zečjim rupama
i na ceremonijama ispijanja čaja
Što mi je ravno i da sam ja sve manje na svoje brdo tkana
pa više ne lutam šumom sama samcijata, masu suptilna
i uvijek spremna na vatru iz sedam zmajevskih glava
Oprosti što ne pridajem značaj tome da sam spustila ramena sama od sebe
i dozvolila da me zagrliš
Oprosti što ti se nisam otimala ni kako bog zapovijeda
niti koliko je red u mom neredu
Što sam se tako lako dala nagovoriti da jedem više, a pišem umjerenije
Što se svejedno nisam dovoljno udebljala da bih bila tvoj tip
Što nikad s tobom nisam pomislila - „nikad s tobom“
Što nikad nisam pomislila ni - „samo još ovaj put“
Što eto ni s tobom nikad nisam pomislila - “zauvijek"
Eto, žao mi je da sam podbacila
Ali najteže mi pada
Što se i naokolo moram opravdavati i ispričavati
Pa reći
„Žao mi je, ali više ne plačem“
i još... nešto o mom srcu
Post je objavljen 13.04.2015. u 13:25 sati.